Stoga, rekao je vladika Atanasije, za svaki praznik Vaskrsa, to znači i za ovu godinu, najvažnije je da se koncentrišemo na sam događaj vaskrsenja gospoda Isusa Hrista.

Jer, taj događaj, navodi vladika Atanasije, sam u sebi već ima dovoljno poruke, dovoljno inspiracije, dovoljno značenja za čovjeka i za zajednicu, i to ne samo u jednom vremenu, nego za sva vremena, jer je to takav događaj.

"To je pobjeda veća od svake pobjede Aleksandra Makedonskog, Napoleona ili nekog drugog vojskovođe. Da bi smo to shvatili potrebno je napraviti neko poređenje. U pobjedama koje su dobili Napoleon ili Aleksandar Makedonski ili neko drugi od velikih vojskovođa mnogi ljudi su izgubili svoje živote. Hristova pobjeda za razliku od njihovih je humana, konstruktivna. Hristos je učinio nešto pozitivno, korisno za čovjeka i za čovječanstvo. Hristos je projavio pobjedu života nad smrću, nad svim ljudskim slabostima, ustavši iz mrtvih. Upravo u Jevanđelju se i kaže da je Hristos ustao iz mrtvih. Baš tim riječima", istakao je vladika Atanasije.

Hristos je obećao, kaže vladika Atanasije, da će svima onima koji vjeruju u njega, koji se ogledaju i u načinu života na njega, koji drže principe života koje je on projavio i propovijedao dati život vječni.

"On je to obećao i mi mu vjerujemo. Mi mu vjerujemo zato što je on ubjedljiv. Uvjerljiv je, on nije demagog. On to nije samo pričao, on je i pokazao silu života. On je Lazara, svoga prijatelja, koji je četiri dana ležao kao mrtav u grobu i već počeo da se dekomponuje, podigao, dozvao iz mrtvih. I, poslije toga, objedovao sa živim Lazarom. I poklonio ga njegovim sestrama, Marti i Mariji, koje je jako obradovao", kaže vladika Atanasije.

Hristos je, kako navodi vladika Atanasije, svojim vaskrsenjem iz mrtvih dao pečat svemu onome što je učinio za čovječanstvo: mnoge je izliječio od njihovih slabosti, od njihovih bolesti.

"Mnoge je ljude uveo u pravi način života, izveo na Pravi put, mnoge zabludjele u toku svoje propovijedi. Međutim, on to čini kasnije kroz istoriju čovječanstva, preko svog Jevanđelja i preko onih koji njega sljede dosljedno, koji takođe u sebi projavljuju moć života. Oni koji u Hrista vjeruju, takođe su moćni i kažem da je to najsvjetliji događaj, Hristovo vaskrsenje. Kao najsvjetliji događaj, Vaskrs je zbog toga najsvjetliji dan u godini. I Vaskrs je nada čovječanstva, jer ako Hristovi principi pobjede u ljudskim životima, onda čovječanstvo nema tih opasnosti koje prijete njemu i dan danas. Mi smo svjedoci mnogih konflikata u svijetu, mnogih ratova, mnogi ljudi gube živote, mnogo je nesklada, disharmonije, nesporazuma među ljudima, mnogo je zavisti, mnogo je mržnje. A, sve to se može izbjeći jedino tom svijetlom naukom koju je gospod Hristos propovjedao. Zato, mi svim srcem prihvatamo vaskrsenje gospoda Hrista kao događaj i prihvatamo ga kao nadu za nas lično, svakog od nas pojedinačno koji u Hrista vjerujemo i za nadu čovječanstvu", kaže vladika Atanasije.

Bitno je da nam srca govore istim jezikom 

Stoga, naveo je vladika Atanasije, svim srcem pozivaju svakoga da se zagleda u taj događaj, bez obzira na to da li je to neko kao oni koji prihvataju Hrista onakvim kakav on jeste, kao sina Božijega ili nekako drugačije. Jer, ističe vladika Atanasije, "on je kvalitetan i kao učitelj svakome, rekao bih", ističe vladika Atanasije, "svakome čovjeku, svakom živom biću na zemlji". 

S obzirom na to da širom svijeta i dalje strada na hiljade ljudi u ratnim sukobima, sa vladikom Atanasijem smo razgovarali o tome da li to znači da smo se udaljili od riječi Božijih i šta treba da bismo se vratili na taj put.

"Ja sam lično mnogo razmišljao o toj temi. Jer, eto, živimo na prostoru gdje se mnogo stradalo kroz istoriju i u skorašnjem vremenu i u ranijim, davnim vremenima, a vidimo da se stradanja događaju na cijeloj planeti. Mi koji u Hrista vjerujemo naravno da smo pokretani onim što je Hristos zapovijedio, dakle, ljubimo jedni druge. Još ako Hrista slijedimo dosljedno, onda ćemo i svoje živote prinijeti u korist, u službu drugima, ne oduzimati tuđe, nego sebe dati u služenje drugome. Tako tim razmišljanjima i patnjama koje su neminovne u saznanju onoga što se događa. Nekako, čini mi se, da bi bilo najbolje apelovati na sve ljude da imaju dobru namjeru, da gaje dobru namjeru, dobru volju", poručio je vladika Atanasije. 

Na kraju, opet je to ono, kaže vladika Atanasije, što je Hristos govorio. Jer, navodi, Hristos je pozivao na istinu, istinoljublje, iskrenost.

"Najviše kritike je uputio protiv licemjerja, odnosno dvoličnosti, lukavštine. I licemjerje Hipokrata je najviše osudio. Kada čitate Jevanđelje zaista, ne zna čovjek da li da se više raduje zato što se to uvijek odnosi na one koji vode glavnu riječ u nekoj zajednici, zato što nekako najviše oni podliježu tom iskušenju", ističe vladika Atanasije. 

Bit je u tome, navodi vladika Atanasije, gajiti dobru namjeru i ako bismo svi imali dobru namjeru i biti iskreni jedni prema drugima mi bismo uspjeli da se dogovorimo.

"Dok god nemamo dobre namjere, nećemo se dogovoriti. Ako ja mislim jedno, a govorim drugo, a vi takođe. Mi govorimo različitim jezicima. Nije toliko bitno da svi govorimo verbalno isti jezik koliko je bitno, važno i neophodno, da nam srca govore isti jezik. Možemo mi svi govoriti srpski, hrvatski ili neki drugi jezik, ali da se ne sporazumijemo. Eto, da uzmemo engleski, jedan od globalnih jezika kao primjer. Uprkos tome što je globalni, ljudi se slabo sporazumijevaju i na engleskom jeziku. Dakle, treba gajiti dobru namjeru. To se, dakle, može primijeniti i na ono što se događa u Siriji i na drugim mjestima. Mi se molimo Bogu da da u srca ljudska dobru namjeru", poručio je vladika Atanasije. 

Stoga se i Srpska pravoslavna crkva kroz svoje brojne eparhije uključila u pomoć stradalom narodu Sirije, ne samo hrišćanskom, nego i drugim narodima, ali i na brojnim drugim mjestima i zemljama širom svijeta. 

"Srpska crkva, kao dio univerzalne Vaseljenske crkve Hristove, nastoji da održi tradiciju koju je Crkva imala kroz vjekove upravo da pokaže tu čovječnost, humanost. Jer, opet, gospod naš Isus Hristos kao Bog i čovjek u jednoj istoj ličnosti je najčovječniji čovjek koji je ikada živio na zemlji. Ako bismo i jednu mrvicu od njegove čovječnosti projavili onda bi to bio lijek za čovječanstvo. Na našem prostoru opet je bitno da gajimo dobre namjere. Mi koji pripadamo različitim religijama da svi gajimo dobre namjere i da izlučimo i projavimo u svom životu ono što je najbolje u vjeri koje se držimo", stava je vladika Atanasije. 

Posebno, kaže vladika Atanasije, "mi koji udišemo isti vazduh i koji uživamo u ljepotama istih naših planina treba da se najviše oslonimo jedni na druge projavljujući ono najbolje u nama, ono što je najčovječnije, sa dobrim namjerama".

"A, imati dobru namjeru to istovremeno nadalje eksplicitno znači praštati jedni drugima, razumjeti jedni druge, nenastojati da drugim prikažemo u lošijem svjetlu. Ako bismo bili čovječni, po uzoru na Hrista, onda bismo kod drugih tražili prvenstveno ono što je kod njih najbolje, a ne ono što je najlošije. A, tek ne bismo sigurno onda ni pomišljali da smišljamo nešto što ne postoji, to jeste neke loše osobine koje realno ne postoje. Pokazalo se, naravno, da kada čovječno podržavamo drugoga, taj bi drugi, čak i ako ne bi imao dovoljno čovječnosti, dobio bi podsticaj od tog našeg zagrljaja da postane čovječniji. To bi bio hrišćanski metod, originalni hrišćanski metod. Ja ne kažem da smo mi dosljedni hrišćani. Mi želimo da budemo, trudimo se, molimo Bogu da nas učini dosljednijima", kaže vladika Atanasije.  

 Muslimani grade crkvu u Kladuši 

Vladika Atanasije kaže da "ne bi zalazio u ponašanje naših političkih vođa". Navodi da bi prepustio njima da oni sami procijene svoje ponašanje.  Ali, ono što bih mogao tvrditi, jeste, kaže, da imaju dobru slogu pripadnici naših vjera u Bosanskom Petrovcu, Bihaću, na prostoru Eparhije bihaćko-petrovačke u kojoj služi za Srpsku pravoslavnu crkvu i narod uopšte na tom prostoru.

"Mi ćemo, ako Bog da, imati sada jednu zajedničku aktivnost u Bihaću. Imamo pred sobom za cilj da dovršimo hram Srpske pravoslavne crkve u Bihaću. On je u obnovi i blizu je završetka. Ja sam posjetio premijera Unsko-sanskog kantona i oni su nam obećali tu podršku. Ja se nadam, to ćemo, ako Bog da, zajednički dovršiti u toku ovog ljeta koje je pred nama pa da zajednički onda priredimo i tu svečanost osvećenja hrama. To je jedna od ilustracija", rekao je vladika Atanasije. 

Osim izgradnje hrama Svete trojice u Bihaću, vladika naglašava i još jedan od pozitivnih primjera stanja u Krajini, kao svjedokom da se može i treba živjeti zajedno. Zajednička proslava Vaskrsa, Uskrsa, Bajrama i drugih blagdana je jedan od tih primjera. 

"To je jako važno, jer na taj način pokazujemo da cijenimo, uvažavamo jedni druge. I to sigurno doprinosi boljem razumijevanju. Ovdje u Petrovcu za Vaskrs i ove godine ćemo imati kao i prethodnih, našeg načelnika koji je po opredjeljenju musliman i on je nama dobrodošao. I posjećujemo se tako jedni sa drugima. I ja bih podvukao da treba svako od nas da projavljuje ono što je najbolje u njegovoj vjeri, onda idemo jedni ka drugima. Onda ćemo se i dobro razumjeti i stvorit ćemo bolje odnose", ističe vladika Atanasije.

Ističe još jedan od primjera, a to je obnova pravoslavne crkve na prostoru opštine Velika Kladuša u kojoj učestvuju muslimani. 

"Imamo na prostoru opštine Velika Kladuša dobar primjer. Imamo u jednom selu, u kojem sada nema Srba, pravoslavnih, da muhamedanci, obnavljaju hram. Naravno, njima je plaćeno za to, ali ako oni ne bi to radili, jednostavno ne bi bilo moguće obnavljati taj hram. Dakle, ima takve saradnje. I to je jedna potvrda razumijevanja i zajedničkog života. I sada, ako Bog da, mi ćemo dovršiti hram u Bihaću. Sve je to jako važno", poručio je vladika Atanasije.  

S obzirom na to da je Eparhija bihaćko-petrovačka Srpske pravoslavne crkve jedina koja se nalazi u Federaciji BiH, sa vladikom smo razgovarali i o tome kako se trenutno živi na tom prostoru, ima li želje za povratkom pravoslavnog, srpskog stanovništva. 

"Dosta teško se živi. Ali, koliko mi se čini, to je jedna karakteristika života za sve stanovnike ovoga prostora. Ono što mene najviše rastužuje jeste da je stanovništvo, uglavnom staro, i koliko mi je poznato i muslimani, ja ne znam iz kojih razloga, vjerovatno iz perspektiva života koji se otvaraju na drugim prostorima u Evropi, u velikom broju napuštaju ovaj prostor. To se može reći i za Bihać, Krupu, Sanski Most, čak i za Cazin", navodi vladika Atanasije.  

Vladika Atanasije dao je i svoje mišljenje o tome da li vjerski predstavnici svojim zajedničkim primjerima djelovanja mogu i trebaju više nagnati političare da čine isto za dobrobit naroda. 

"Vjerski lideri prvenstveno se bave, trebalo bi da se bave vjerskim pitanjima. Imaju ljudi koji su više zaduženi za druga pitanja i druge teme. Ako bi vjerski lideri bili dovoljni, onda zašto bismo imali političke lidere, zašto bi imali istoričare, ako bi vjerski lideri najbolje poznavali istoriju. Naravno da može da bude vjerski lider istovremeno i istoričar, ali on ne može biti kao vjerski lider s tog aspekta kriterijum istorije. Ja ipak mislim da bi sve to nekako trebalo zajednički sve posmatrati, analizati, ali i to ne bi uspjelo ako ne bismo zajednički projavili ono što sam rekao - dobru volju i dobru namjeru. Ako je nama cilj da nađemo i uspostavimo dobre odnose, da stvorimo harmoniju, a ne da ne nadgornjavamo svoga komšiju, mi ćemo naći sporazum. Dakle, potrebno je govoriti jedan zajednički jezik, a to je jezik čovječnosti, a to posebno mi ovdje, komšijski. Zato ističem da mi ljudi, udišemo isti vazduh i da uživamo u istim ljepotama naših pejzaža", smatra vladika Atanasije.

S obzirom na to da se često Srpska pravoslavna crkva dovodi u vezu s umješanosti u politiku, pitali smo vladiku Atanasija koji je bio episkop hvostanski i kao takav obavljao ulogu pomoćnika patrijarha srpskog u Arthiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj, je li ikada SPC zagovarala na bilo koji način ideju Velike Srbije, odnosno zašto se često dovodi u vezu s tim?

"Ne bih znao zbog čega se dovodi u vezu s tim. Znam da Srpska crkva ne zagovara Veliku Srbiju, nego smatramo da srpski narod gdje god živi treba da bude u harmoniji što mislim da je logično. Inače, ja nisam bio u Sinodu, nisam član Sinoda. Ja sam se više bavio prosvjetnim pitanjima. Rukovodio sam vjeronaukom u Arhiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj. I ta oblast mi je i bliža po mojoj sklonosti", naveo je vladika Atanasije u intervjuu za agenciju  Anadoliju.