Likovni i književni kritičar Milun Lutovac kazao je da je Milunović, kao pobunjenik, „znao da svijet u kojem stvara djelo nije stečeni red koji garantuje konačna rješenja, već da je to svijet u kojem on predstavlja odgovornog saučesnika koji se mora kretati prema hipotetičkim promjenljivim rješenjima i neprestanoj negaciji postojećeg i stvaranju novih oblika. Ako toga nema, nema ni pobunjenika.”

Savjetnica u Narodnom muzeju Crne Gore Ljiljana Karadžić, istakla je da je Milunović bio izuzetno vješt umjetnik koji je u svemu nalazio balans, i uspio da na nestabilnoj i vrlo opasnoj političkoj i umjetničkoj klackalici stvori ravnotežu i ostavi sjajno djelo.

Snežana Ivović, takođe savjetnica iz Narodnog muzeja, navela je da je Milunović slijedio uzvišeni ideal da djelima da dublji psihološki značaj, čime je „došao do same granice onostranog, a u likovnom smislu do čiste likovne izvornosti.

Uspio je da ostvari san kojem je od početka težio: da njegovo djelo bude samo izraz divljenja prema vječitom i najboljem učitelju – prirodi. Milunović je do kraja života bio za slikarskim štafelajem, do posljednjeg daha.

Još su bili prisutni tragovi boje na njegovim rukama kada je, došavši iz ateljea kući, iznenada umro 11. februara 1967.“

U muzičkom dijelu programa učestvovali su učenici JU Umjetničke škole osnovnog i srednjeg muzičkog obrazovanja za talente „Andre Navara“ iz Podgorice.