Nakon hercegnovskog HAPS-a, Kraljevsko pozorište i ansambl predstave „Dokle pogled seže“ nastavio je prvim jutarnjim letom za Zagreb. Srđan Grahovac, Varja Đukić, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Dušan Kovačević, Nada Vukčević, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić u Zagrebačkom kazalištu mladih ponovili su magiju koja se događa sa svakim izvođenjem ove iskrene priče o pregaženim idealima, tranziciji, beznađu, a onda povratku svojoj nadi i smislu. Publika u Zagrebačkom kazalištu mladih regovala je iskreno, emotivno, oduševljeno, sa pet poziva da se vrate na scenu, cvijećem i burnim aplauzom.

Reakciju iz gledališta dijeli i zagrebačka kritika.

“Ovo mišljenje dijelim sa publikom koja je na kraju vikala bravo, ovo je veliki uspjeh kazališta iz Crne Gore. Odlični glumci, oni su to večeras pokazali. To nije samo priča iz života koja onda ide u ponavljanje svega što znamo, da je život tegoban, loš, nikakav- nego zapravo su to na jedan artistički način nama predstavili. Nije to čisti realizam nego je nešto između realizma i stilizacije i to onda njihovu glumu čini odličnom. Treba pohvaliti neprisutnog Arpada Šilinga koji je to fantastično umijesio”, kazao je priznati zagrebački kritičar Bojan Munjin.

“Odlična predstava, brutalna, ogoljena do srži. Strašno mi se sviđa što nema scene, nema ništa suvišno, sve je na glumcima i tom genijalnom tekstu. Ono što je tragično jeste da te stvari koje smo gledali u crnogorskoj predstavi imamo i mi u Zagrebu“, ispričala je Bojana Radović, kritičarka Večernjeg lista.

Predstava iz Crne Gore okupila je zagrebačku umjetničku scenu u ZKM-u. Među njima bili su reditelj Paolo Mađeli, direktorica ZKM-a Snježana Abramović Milković, dramaturškinja Željka Udovičić Pleština.

Mladi zagrebački glumci, njihove starije kolege, velikani hrvatskog glumišta, te priznati hrvatski reditelji nijesu krili oduševljenje komadom Arpada Šilinga, neprestano pričajući o sjajnim crnogorskim glumcima čije su umijeće vidjeli te večeri na ogoljenoj sceni. Sviđa im se, kako su pričali zagrebački kritičari u foajeu teatra, što je predstava napravljena minimalističkim sredstvima tako da u potpunosti dolazi do izražaja sva strava i strahota teksta koji na jasan, tačan, precizan, bolan, strašan način opisuje posttranzicijsku stvarnost.

“Ja sam večeras vidio jednu odličnu predstavu koja je za razliku od drugih stvari koje sam vidio strašno direktna i strašno konkretna, što me jako veseli. Već sam se nagledao migoljenja okolo, tako da me je ovaj komad direktno osvježio i razveselio. Ovo sve ne bi ništa značilo da nijesu fantastični glumci koji su to odigrali briljatno. I to da je jedan od njih bio falš nota – to bi sve jako palo. Ovo spada u prvu ligu teatra u kojem sam jako uživao“, izjavio je proslavljeni hrvatski reditelj Vinko Brešan.

“Bila je ovo predivna večer zbog visoke razine artizma, vještine, duhovitnosti, jedne jezive apokaliptičnosti gdje, čini mi se kao da više ne postoji izlaz, da je vrijeme da se sve sruši i krene sa nekim novim početkom. Sjajan rad, vjerujem da je bio zanimljiv kao proces za same glumce. Ta ogoljenost i prazna scena gdje osim fantastičnih glumaca zaista više ništa nije potrebno“, ispričao je nakon izvođenja Livio Badurina, prvak drame HNK.

Upravo konstatacija Badurine da je proces nastanka komada za glumce bio značajan, bilo je zapažanje mnogih iz publike. Autorski komad Arpada Šilinga, nastao je kroz razgovore i djelić iskustva samih glumaca. Zbog toga je priča kompletna i jako iskrena, jasno se vidi taj specifičan i ličan proces nastanka teksta, primjećuju umjetnici u gledalištu zagrebačkog pozorišta. Humor kojim su glumci kupili oduševljenje upravo je ono što do kraja uspijeva da zaokruži priču crnom bojom.

“Bilo je zanimljivo vidjeti spoj privatnog i izvođačkog u odnosu na rolu i lice koje neko stvara, tu se dosta lijepog napravilo. Vidi se , to je vrlo bjelodano kako probija nečija osobnost, to je u kazalištu vrlo zanimljivo i ovdje to napravljeno s mjerom“, podijelila je utiske rediteljka Dora Ruždjak Podolski.

“Oduševljena sam njihovim humorom, smislom da o tako ozbiljnim i surovim temama progovaraju na jedan vrlo duhovit i komičan način,ono što je Kundera govorio da treba otimati stvarima težinu da bi nam bilo lakše- je onda je lakše, ali je još ubitačnija poruka. Znači kada oni kroz taj humor sve iskažu, lakše je na prvi pogled, ali je poruka teža. Cijeli projekat je vrlo snažan i vrlo jak“, ispričala je Nina Ožegović, zagrebačka pozorišna kritičarka.

Snažna predstava zaslužila je snažan aplauz i snažne komenatre u Zagrebu. Ovaj komad koji u Crnoj Gori ljudi vole i o kome pišu na društvenim mrežama, o kome su pisali i mediji kao što je Večernji list odmah nakon Zagreba, italijanski dnevnik Corriere della sera nakon gostovanja u Viterbu, srpski i mađarski mediji nakon festivala Desire, nastavlja svoj put. Nastavlja svoju veliku turneju, već za mjesec u Ljubljani, čeka ga Slovensko narodno gledališče, Festival drama 2017. Potom slijedi u teatarskom svijetu cijenjeni Pozorišni maraton u Somboru u junu, a na ljeto će se komad Zetskog doma igrati na Barskom ljetopisu i Festivalu Grad Teatar u Budvi. Na jesen, slijede nova gostovanja na važnim scenama, predstava putuje dalje – Dokle pogled seže.