Mi mislimo da znamo, što je lijepo, a što je ružno. Znamo li zaista? Ideal ljepote se mijenjao kroz prošlost i izložba u Frankfurtu je pokušala pokazati koliko se zaista mijenjao ideal ljepote u prošlosti.

Ove punašnije gospođe sa naslovne slike bi danas jedva mogle i sanjati da će naći posao kao model u nekom modnom časopisu. Ipak, za Petera Paula Rubensa su baš to bile "Tri Gracije" i simbolom ljepote i ljupkosti.

Što je zapravo ljepota? Tim pitanjem su se mislioci bavili još od antičkih vremena, a izložba "Ljepota i revolucija" u galeriji Städel u Frankfurtu je na tragu ideala ljepote u klasičnom i romantičnom dobu. Jer umjetnost se oduvijek bavila definicijom ljepote koja se neprestano mijenjala.

Umjetnički kritičar Hano Rautenberg smatra kako je bilo i obratno: nije samo umjetnost pratila ideal ljepote, nego je i "vjekovima umjetnost bila autoritet u pitanju ljepote."

On je to pisao o prethodnoj izložbi u Karlsruheu koji se bavila kultom ljepote u savremenoj umjetnosti i smatra kako su baš takva umjetnička djela "uticala na našu predodžbu ženstvenosti i muškosti" koju smatramo lijepom.

Priroda nije dovoljno dobra

Izložba u Frankfurtu se usredsređuje na razdoblje klasicizma i romantike u Njemačkoj.

"Još uvijek je riječ o potrazi za idealom. Zapravo već i sam taj pojam je problematičan. On zapravo znači da trebamo malo - ili malo više od onoga što nam je dala sama priroda", objašnjava Eva Mongi-Vollmer. "A zadovoljstvo sa prirodnim stanjem još uvijek nije postala norma, nego se nastavlja potraga za idealom."

Mogućnosti ima mnogo, baš koliko razlika ima i među svima nama. U antičko doba je vrhunac ljepote je postala atletska figura. To se može vidjeti na skulpturama stare Grčke i Rima, a dovoljno je upaliti televizor ili otvoriti neki časopis da bi se vidjelo kako je taj ideal uvelike oživio i u današnje doba - barem za muškarce.

Antičke figure ženskog tijela bi danas prije smatrali - debeljucama.

Ali sve se to stalno mijenjalo, pogotovo pojam što se smatralo "mršavim" i "buckastim". To se izmjenjivalo i u srednjem vijeku i onda opet, između renesanse i baroka. Tek u razdoblju klasicizma i romantike, kao što se vidi na izložbi u Frankfurtu, umjetnici su se vratili idealima antike.

(Izvor:Vijesti)