Nagrada "Kočićevo pero" za proljeće 2013. godine danas je svječano uručena književniku i prevodiocu Kolji Mićeviću za djelo "Lirska istorija muzike" u izdanju "Službenog glasnika".

Nagradu "Kočićevo pero" dodjeljuje Zadužbina "Petar Kočić" Beograd-Banjaluka za visoka dostignuća u savremenoj književnosti i odanost ljepoti Kočićeve misli i riječi.

Odluku o dobitniku "Kočićevog pera" za proljeće 2013.godine donio je žiri u sastavu: Nikola Vukolić (predsjednik), Miljenko Jergović, Mileta Aćimović Ivkov, Vladan Matijević i Mladen Vesković.

"Pred četvorotomnom "Lirskom istorijom muzike" čovjek se osjeća kao da se nalazi pred grandioznom katedralom koja ga magnetično mami nesagledivom dubinom boja, osvjetljenja, oblika, prizora, zvukova koji su svojevrstan repetitorij vjekova, istorije, ljudskog roda pod pepeom zvijezda", rekao je književnik i predsjednik žirija Vukolić.

"Predovilac i pjesnik, poznavalac jezika, putnik kroz poeziju i vrijeme, Mićević svojim sedefnim uhom hvata ođeke, strujanje muzičke klepsidre postojanja, trajanja i prolaznosti i preciznim perom, rječju odsječnom i zvonkom kao udar čekića po nakovnju bilježio je sve ono što je doprlo iz prošlosti i što bi trebalo jednog dana postati zaostavština za budućnost", dodao je Vukolić.

"Lirska istorija muzike" Kolje Mićevića je knjiga koja zadivljuje. Ona je spomenik jednoj umjetnosti ali, možda još više, spomenik jednom čovjeku koji se, rekao je jedan drugi velikan njegovog roda, imao rašta i roditi, zaključio je Vukolić.

U prisustvu mnogobrojnih prijatelja i poštovalaca u Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda, Mićevićeva prijateljica, operska diva Radmila Smiljanić otpjevala je narodnu pjesmu posvijećenu reci Vrbas i uručila mu povelju i pero.

Član žirija Vesković rekao je da Mićevića prevashodno poznaje kao prevodioca i ocijenio da je "Lirska istorija muzike" spoj dva velika poziva i životne strasti Kolje Mićevića - književnosti i muzike, zvuka i značenja.

Ovim djelom kao i nagradom koja mu se dodjeljuje opravdano se skreće pažnja na rad jednog od naših najznačajnijih književnih stvaralaca, rekao je Vesković.

Mićević je cijelo obraćanje posvetio Kočiću koji ga je, kako je rekao, prožeo dugo i mnogo.

Ipak, sam rođen u podnožju Zmijanja, našalio se on, aludirajući na mjesto rođenja velikog pisca.

Mićević je, prisjećajući se svojih dodira s Kočićevim opusom, ocijenio da je Kočića gotovo nemoguće prevesti na strani jezik, jer je za taj posao potreban posvjećenik ili anđeo.

Kočića je moguće prepjevati, ali ne i prevesti, rekao je Mićević i dodao da je, ipak, uspio da "Jablan" bude preveden na nekoliko jezika, dok je on na francuski preveo dve Kočićeve "mladalačke" pjesme.

Kočić na francuskom lijepo zvuči i možda bi da je na tom jeziku stvarao, bio pjesnik, a ne pjesnik u prozi, rekao je Mićević prije nego što je pročitao jednu Kočićevu ljubavnu pjesmu na francuskom, završivši tako svoje obraćanje.

(Izvor:Kurir)