‘I, koji je tvoj Bowie momenat?’ pita me Anne L, moja Parižanka u Londonu.
Anne i ja stojimo ispred visokih, trostrukih, drvenih i zatvorenih vrata Victoria & Albert muzeja, koji u poslednje dvije godine ima najinteresantnije izložbe – one što se svojim postavkama i eksponatima probiju pravo do srca i duše.
Vrata se otvaraju u 10.00, a red za retrospektivu Bowiejeve karijere već je pola kilometra dugačak.
Volim sa mojom Parižankom posjećivati ove masovno popularne izložbe. Ne poznajem mnogo ‘naših’ u Londonu, a ovi koje znam zauzeti su, ili često odsutni iz Londona. Ali moja Parižanka kao da je ‘naša’. Kuži prećutni sporazum da se u svakom redu baš i ne mora poslušno stajati. Kada se vrata otvore, nas dvije ćemo, naravno, prve ući, ni na sekund ne prekidajući ćaskanje i smijeh zbog upitnih pogleda, dignutih obrva ili glasnih uzdaha ostalih posjetilaca, uredno poređanih iza nas.
Volim i što je moja Parižanka često mrzovoljna, što o svemu ima jasno definisano mišljenje (‘naša’ je, kažem vam), i, konačno, što podrazumijeva da ja moram imati svoj Bowie momenat.
I imam ga.
Moj Bowie momenat dogodio se osamdeset-druge godine, u stanu na Bulevaru, gdje sam dobila svoj prvi prostor: svoju prvu – samo moju – sobu. Par godina nakon dobijanja sobe, izborila sam se i za dobijanje malog Philips TV-a u sobi, onoga sa kracima antene u obliku slova V.
Možda je TV bio čak i marke Hitachi koja se tada tek probijala; otac je bio lud za novitetima. Uglavnom, jedna od prvih stvari koje sam na tom TV-u odgledala bio je spot za pjesmu ‘Ashes to Ashes’ Davida Bowiea. Zanijemila sam, upijajući tehno-bajku tog spota, dok mi se u stomaku i u grudima dizala oluja spoznaje, sreće i tuge.
Mislim da sam u tom trenutku narasla, barem centimetar i po. Wooosh. Uz laganu vrtoglavicu, sjela sam na svoj krevet. Pomislila sam: ‘U ovom svijetu sve se može izraziti, samo treba ostati vjeran sebi.’ Ljudi će te razumjeti. Ne svi ljudi istovremeno, ali barem neki ljudi – povremeno.
To je bio moj Bowie momenat: shvatanje važnosti posjedovanja sopstvenog prostora, izražavanja sopstvenih osjećaja.
(Izvor:Vijesti)
