On je prethodno rekao da "trenutno nema mjesta gde je teritorijalno more Slovenije direktno spojeno na otvoreno more i da sud ima dužnost da ga odredi" dodajući da to mora bude područje u kojem brodovi i avioni imaju jednaka prava kao na otvorenom moru.

Prethodno je odlučeno da velika većina Piranskog zaliva, odnosno Savudrijske vale, pripada Sloveniji. 

Gijom je rekao je da linija razgraničenja treba da spoji kraj kopnene granice na ušću rijeke Dragonje do tačke na kraju Piranskog zaliva koji je trostruko na većoj udaljenosti od Rta Madona.

Ovo rješenje je na tragu sporazuma Drnovšek-Račan iz 2001. od kojeg je bivši hrvatski premijer Ivica Račan odustao jer nije imao podršku u Saboru.

Tim sporazumom je bilo predviđeno da Slovenija dobije oko tri četvrtine Piranskog zaliva i preko posebnog koridora kontakt s otvorenim morem, s tim što bi Hrvatska u jednom trouglu zadržala morsku granicu s Italijom. 

Čitanje odluke Arbitražnog suda trajalo je dva sata a počelo je navođenjem djelova i načela arbitražnog sporazuma Hrvatske i Slovenije sklopljenog 2009. godine kao i spornih mjesta na sjevernoj hrvatsko-slovenačkoj granici.

Predsjednik suda je pročitao i odluke da granice na Muri i Sutli idu katastarskom granicom, a u Murskom Središču sredinom Mure.

Čitanju odluke u sudnici prisustvovao je predstavnik Slovenije ali ne i Hrvatske koja se 2015. povukla iz arbitraže.

Hrvatski sabor je tada Sloveniji predložio da počnu pregovori o alternativnom rješavanju spora, pošto je ocijenjeno da je arbitražni proces nepovratno kompromitovan kada je otkriveno da su se slovenački predstavnik u arbitražnom sudu Jernej Sekolec i službenica slovenačkog Ministarstva spoljnih poslova Simona Drenik dogovarali o iznošenju slovenačkih argumenata i lobiranju kod drugih arbitražnih sudija. 

I Sekolec i Drenik su se posle toga povukli a Hrvatska je izašla iz arbitraže pozivajući se na član 60. Bečke konvencije koji dopušta razvrgnuće sporazuma u slučaju njegove "teške povrede".

Hrvatska vlast i opozicija uoči objavljivanja odluke bili su jedinstveni u stavu da je arbitražni sporazum za Hrvatsku "mrtvo slovo na papiru" i da na miran i trezven način treba tražiti drugi način rješavanja teritorijalnog spora vezanog za morsku granicu.

Slovenija je, s druge strane, saopštila da se odluka arbitražnog suda o graničnom sporu mora poštovati.

Za razliku od kopnenih, granice na moru između jugoslovenskih republika nisu bile određene, pa je to posle osamostaljenja bio glavni problem u odnosima Slovenije i Hrvatske.

Za Ljubljanu je u tom sporu bilo ključno pitanje granica u Piranskom zalivu i mogućnost direktnog kontakta Slovenije s otvorenim morem.

Beta