POSLIJE desetak knjiga priča koje su izazvale veliko interesovanje čitalaca dobile više nagrada i doživjele više izdanja, pisac Mihajlo Pantić napisao je novu - "Hodanje po oblacima" ("Arhipelag"). U glavnoj ulozi je ljubav u različitim izdanjima i okolnostima, od sile koja iskupljuje i osmišljava ljudsku sudbinu do sile zbog koje se strada i pati. Junaci se većinom ne osjećaju dobro u svojoj koži, ona je postala suviše tijesan okvir za njihove žudnje i očekivanja, strahove i izazove.
U mojim pričama ima svega onoga što čini naš život - kaže, za "Novosti", Pantić. - Pričanje uvijek osvijetli neki dio tog života, pokušavajući da otkrije i ustanovi njegov smisao, a najčešće se suoči sa besmislom. Moji junaci se stalno preispituju, ko su, šta su, kako su živjeli, šta je to što ih određuje, gdje su i zašto pogriješili ili promašili. I pitaju se da li su mogli živjeti nekako drukčije. Izgleda da ipak nijesu, jer ni oni, kao ni svi drugi ljudi, nijesu do kraja gospodari onoga što im se zbivalo i što im se zbiva. Mi smo gospodari sjećanja, iz kojih nastaju priče, i zaborava koji je nužan da bismo preboljeli akumulirane traume.
Vjerujete da ljubav daje smisao životu i danas kada novac određuje vrijednost svemu?
- U antici je važilo pravilo da je čovjek mjera svih stvari. Pa je, onda, hrišćanstvo pokušalo da nas nauči kako je ljubav sinonim za Boga. Nisam siguran koliko je u tome uspjelo, ukoliko pogledamo današnji svijet koji je zaista uveo aksiom da je novac apsolutna mjera svega zamislivog. Vidite kako zbog njega propadaju države, urušavaju se sistemi, kvare se i popravljaju odnosi među narodima, vode se ratovi. A pritom najbolniji paradoks počiva u činjenici da je novac zapravo čista fikcija, porijeklom od Feničana, stvar puke konvencije, dogovora koji danas važi, a već sjutra za njega niko ne mari.
(Izvor:Večernje novosti)
