Koristite li neki od modernih sistema video-nadzora ili zaštite od provalnika? Znate li da takvi sistemi vode evidenciju o tome ko je kada kod kuće, mogu da nas snimaju i prisluškuju u vlastitom domu, kancelariji, pa čak i javnom prostoru? Imate super moderan pametni televizor? S kamerom? Razmislite...

Mislite da ćemo za nekoliko godina sa svog mobilnog telefona, umjesto taxija, zvati autonomno vozilo? Nećemo - ono će čekati pred vratima i zvati nas jer će firma koja pruža uslugu prevoza znati bolje od nas kada i kuda idemo, piše "Jutarnji list".

Digitalni identitet

Lični podaci nisu samo matični broj i ime i prezime. To su svi podaci koji na bilo koji način određuju nas i naše ponašanje. Lični podaci su naš život. Što smo više zavisni o informacionim tehnologijama, to manipulisanje ličnim podacima više postaje manipulisanje našim životom.

Ali, ni uz potpuno zaobilaženje tehnologije nemamo izbora. Naš digitalni identitet rađa se zajedno s nama. Podaci o rođenju uneseni u IT sistem omogućavaju nam uključivanje u društvo. Kako rastemo mi, tako raste i količina podataka o nama. Zbog moći koju donose, lični podaci postali su vrijedna i tražena roba. Na kraju krajeva, i stanje na našem bankovnom računu samo je još jedan naš lični podatak.

Lični se podaci prodaju i kradu. Internet je postao berza nelegalno prikupljenih ili ukradenih baza podataka. Sa "Sony PlayStation Networka" ukradeni su lični podaci 77 miliona osoba. Cijeli niz povjerljivih zdravstvenih podataka nestao je što namjernom krađom, što slučajnom nepažnjom, što lošom zaštitom IT sistema.

Policija u Mančesteru prije nekoliko mjeseci morala je da plati 150.000 funti kazne zbog izgubljenog CD-a sa snimkom poverljivog svjedočenja. Primjeri su brojni, iako se uglavom pokušava da se incidenti zadrže u tajnosti. Jednostavno je nemoguće saznati ko o nama prikuplja koje podatke i šta s njima radi.

Država nam ne može pomoći, a često i sama krši naša prava. Usluge koje koristimo često su uslovljene davanjem ličnih podataka koji nisu potrebni za njihovo pružanje, a prikupljeni podaci se koriste u svrhe za koje nismo dali odobrenje. Treba li hotelu kopija vaše lične karte? Teško.

Treba li banka da pamti kuda ste se kretali ili im je dovoljno da znaju da se vaš mobilni nalazi pokraj bankomata na kojem podižete novac? Jeste li prilikom potpisivanja ugovora o telefonskoj pretplati pristali na automatsku obradu podataka o vašem kretanju u svrhu poboljšanja karakteristika mreže?

A prodaju tih podataka trećoj strani? Zovu li vas telefonom “medicinske organizacije” na “lekarske preglede” u lokalni restoran? Znate li da se obradom podataka na društvenim mrežama i sofisticiranim metodama digitalnog marketinga manipuliše javnošću?

Nadoknada štete

Od maja 2018. dolaze nova pravila za zaštitu ličnih podataka. Prikupljanje i obrada naših ličnih podataka dopušteni su isključivo temeljem zakonske osnove, ugovorne obaveze ili dobrovoljnog prihvatanja. Prilikom davanja dozvole organizacija mora da nas na jasan način informiše o razlozima prikupljanja informacija i ne smije da zahtijeva informacije koje nisu nužne za pružanje usluge. Organizacija mora da nam omogući ispravak podataka, povlačenje dobrovoljno date dozvole za obradu podataka te brisanje svih naših ličnih podataka kojima raspolaže temeljem vašeg dobrovoljnog pristanka.

Imamo pravo na uvid u lične podatke kojima o nama neko raspolaže, a imamo i pravo na portabilnost. Želimo li, npr, da promijenimo mobilnog operatera ili banku, možemo temeljem tog prava zatražiti prebacivanje svih naših ličnih podataka na elektronski medij.

Definicija ličnog podatka sada se širi na setove podataka koji zajednički opisuju osobu, pa to danas može biti mnogo više od podataka poput matičnog broja + imena i prezimena. Može uključivati i popise poziva, transakcija i svega onoga što pružatelj usluge zna o nama.

Bez obzira na to temeljem čega neko raspolaže našim ličnim podacima, dužan je da ih adekvatno štiti. Imamo pravo nadoknade štete koja nam je nanesena kršenjem prava na zaštitu ličnih podataka. Kombinacija velikih kazni za prekršioce i mogućnosti nadoknade nanesene štete sasvim će sigurno podići svijest o našim pravima.

Dosadašnja iskustva pokazala su da je svijest o zaštiti ličnih podataka u našem regionu na izuzetno niskom nivou. Ne samo da se podaci ne štite kako bi trebalo, nego čak ni nas, kao vlasnike naših ličnih podataka, često nije briga. Sve se češće čuje kako je za organizacije najvažnije da se "pravno usklade" s Uredbom.

Autor je suosnivač Ostendo Consultinga, specijalizovane kompanije koja o informacionoj sigurnosti savjetuje firme iz SAD i Evrope