„Moji najdraži prijatelji, od djetinjstva do danas, jesu Milica i njen brat Dušan. Oni su mi kao brat i sestra. Rođena sam u Midvilu, malom mjestu u blizini Pitsburga. U blizini su stanovali Milica i Dušan. Moji roditelji, Džo i Doroti, porijeklom su iz Irske, a njihovi Milorad i Milunka iz Srbije. Roditelji su nam radili zajedno u obližnjoj fabrici, a mi smo se družili neprestano. Teta Milunka je često pravila hljeb od kukuruznog brašna i uvijek je nama slala polovinu.

Sve sa njima smo dijelili, kao da smo bili jedna porodica. Sjećam se da sam kod njih često večerala taj kukuruzni hljeb udrobljen u mlijeku. To je tako lijepo, i taj ukus nikada neću zaboraviti. Voljeli smo se, pomagali, dijelili probleme i siromaštvo. Oni su nam bili do koske privrženi, gostoljubivi, puni razumijevanja, plemeniti. U svemu smo se pomagali. Sjećam se da se moj otac otrovao i pao na poslu, prvi je dotrčao da mu pomogne čika Milorad i nije čekao hitnu pomoć nego ga je odnio do obližnje bolnice. Imala sam problema u školi, ne zato što sam bila loš đak, naprotiv, bila sam najbolja, pa su me druga djeca mrzila i nazivala bubalicom.

Milica i Dušan, i moj brat, štitili su me i pomagali u svemu. Zajedno smo učili, pravili planove za budućnost. Onda su me zbog visokog stepena inteligencije 154, u 15. godini, prebacili iz škole Seger na univerzitet Edinboro. Meni najdraže osobe bile su fizički udaljene, ali blizu meni u svemu. Kada sam postala djevojka i kada su neki momci počeli da mi se udvaraju, a ja sam ih nadmeno odbijala, mnogi su željeli da mi se osvete. Neki su se dogovarali da me grupno presretnu i siluju. Zbog toga su me Dušan i Majkl stalno pratili. Milica me je nagovorila da se prijavim na takmičenje za mis. Tako je počela moja karijera zbog koje sam se preselila u Njujork. Oni su nastavili i dalje da me podržavaju, savjetuju i vole do neba.

Do dan-danas dijelimo sve tajne, sve radosti i nevolje. Milica i Dušan su mnogo pomogli da se moj brat izvuče iz pakla droge, zbog toga im se posebno zahvaljujem. Naš odnos je bio više od igre, prerastao je u trajnu vrijednost, u prijateljstvo za sva vremena. Zahvaljujući toj relaciji, stekla sam snagu, moć, samouvjerenost, samostalnost… Tetka Milunka, koja je iz Čačka, mnogo nam je pričala o Srbiji, a čika Milorad koji je porijeklom sa Kosova, mnogo nam je pričao o svom zavičaju.

Za vrijeme bombardovanja 1999. godine, pokazivao nam je fotografije crkve u kojoj je kršten, a koja je srušena. Milica i Dušan su nedavno bili u Srbiji, pričali su mi o svemu. I sada mnogo brinu zbog te nepravde vezane za Kosovo. Zajedno smo razmišljali da organizujemo neki javni protest, ali u američkim medijima, nažalost, objavljuje se samo što ide u korist Albancima, jer je njihov lobi veoma jak“, riječi su slavne Šeron Stoun, prenosi N1.