Brojne i zanimljive događaje i ličnosti pamtimo i kao drage uspomene nosimo sa ljetovanja, posebno ako su dio zanimljivih i šaljivih anegdota. Nekih ljudi se sjećamo i zato što ih srećemo na istim mjestima i gotovo u isto vrijeme.

Takav je i junak priče Večernjih novosti, Nešo, prodavac krofni na plaži Zmijice u Bijeloj kod Herceg Novog.

''U Bijelu sam stigao 1995. godine iz ratnog vihora iz Hercegovine. Jedan sam od rijetkih koji je sam u međudržavnoj razmjeni prešao iz Hrvatske u Crnu Goru na graničnom prelazu Debeli brijeg. I zaustavio sam se u Bijeloj kod rodbine koja je takođe bila u izbjeglištvu. Tu sam zasnovao porodicu, tu su mi se djeca rodila, školuju se, a supruga i ja povremeno radimo. Od 2001. godine tokom ljetnje sezone pravim i prodajem krofne'', priča Nešo za Novosti.

Znaju ga brojni turisti iz Srbije, Republike Srpske, koji već godinama dolaze na ljetovanje na ovaj dio crnogorskog primorja. I pomalo su se srodili sa ovim Hercegovcem, koji je do rata kao precizni mehaničar radio na održavanju u jednoj tekstilnoj fabrici.

Srodio se sa mještanima novog kraja, ali i sa gostima koji ovdje ljetuju. Mnogi od njih ga prepoznaju na plaži, pozdravljaju se sa njim, pitaju ga za porodicu i, naravno, kupuju krofnu više.

''Brojne goste znam i po petnaestak godina, nekada su dolazili sa svojom djecom, a danas dolaze sa unucima. Skoro pa smo postali rodbina. Što bismo mi Srbi rekli, znamo se. Da krofne koje pravim i prodajem na plaži nisu odličnog kvaliteta, sumnjam da bi ih neko kupovao, jer ni ja ne kupujem nešto što mi ne odgovara'', objašnjava Nešo u hladu jednog bifea u pauzi između dva obilaska plaže sa tacnom punom krofni u jednoj i brojnih dodataka u drugoj ruci.