Precizna, ne zahtijeva bliži susret sa žrtvom, a šanse za preživljavanje su male. Ovo su glavne karakteristike vojne, snajperske puške sa optičkim nišanom, koje koriste policija i vojne formacije, a sve češće dospijevaju i u ruke profesionalnih ubica. U protekle tri godine u Crnoj Gori iz snajperske puške ubijene su tri osobe iz kriminalnog miljea. Njihova ubistva nijesu rasvijetljena.

Ono što je očito je da su likvidatori morali do ovog oružja da dođu ilegalnim putem i plate i do nekoliko hiljada eura.

Dobro obaviješteni izvori iz bezbjednosnih struktura kažu da je najveća potražnja za pištoljem „glok“ i automatskim oružjem sa prigušivačima koje koriste vojska i policija, jer je na crnom tržištu teško nabaviti snajpersku pušku.

Kako je pojasnio, njih jedino ima u magacinima policije i vojske, a najčešće se nabavljaju iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Albanije.

Pobjedin sagovornik, kriminolog Velimir Rakočević objašnjava koje su, iz vizure kriminalaca, prednosti snajperske puške.

“Prvenstveno njena pouzdanost i upotreba za dejstva na velikim daljinama, čak i do više hiljada metara, veća početna brzina projektila, optički nišan, kvalitetnije cijevi, posebno oblikovani kundaci i laganije okidanje”, kaže Rakočevič.

On napominje da snajpersku pušku, po zakonu, ne mogu posjedovati niti nabaviti građani, pa su ilegalni kanali i trgovci oružjem glavni izvor.

“U zavisnosti od tehničkih karakteristika cijena snajperske puške je od 500 do 2.000 eura, dok je cijena za ubistvo iz snajperske puške od 20.000 do 100.000 eura”, kazao je Rakočević.

Razlozi zbog kojih se ovo oružje koristi su jasni. Ubice se na likvidacije snajperskim puškama odlučuju kada ne mogu da priđu žrtvi, kada je ona pod obezbjeđenjem i posebnom opreznošću.

Ovo oružje se u likvidacijama najčešće upotrebljava onda kada ne postoje drugi načini da se bliže priđe potencijalnoj meti. Koriste ga profesionalci odnosno plaćene ubice, a to su ljudi koji su prošli specijalnu obuku slično policijskoj ili vojnoj obuci, rekao je sagovornik Pobjede.

Rakočević napominje da je ovakav način izvršenja krivičnog djela vrlo težak za otkrivanje i zbog toga se često radi o nerasvijetljenim zločinima.

“I ovim učiniocima krivičnih djela podršku obezbjeđuje kriminalna grupa koja priprema likvidaciju, odnosno prati žrtvu, opservira prostor, bira lokacije sa koje će se ispaliti hici i slično. Da bi bili sugurni, naručioci ovih krivičnih djela nerijetko angažuju i dvije ili više grupa za likvidaciju, pa u slučaju da jedna ne može da izvrši zadatak, odmah se povlači i druga preuzima zadatak”, navodi Rakočević.

Kako je pojasnio, korišćenje snajperske puške, ukoliko je logistika dobro odrađena, ne ostavlja žrtvi gotovo nikakve šanse da preživi, upravo zbog preciznosti oružja i dobre obučenosti učinioca zločina.

Da profesionalne ubice ništa ne prepuštaju slučaju, najbolje govori podatak da prije likvidacije izbrišu serijske brojeve na oružju, a nerijetko ga i unište. Ukoliko oružje bude pronađeno, istražiteljima je potrebno određeno vrijeme da utvrde o kojoj marki se radi.

“Problem identifikacije oružja je u tome što učinioci nakon izvršenja zločina oružje unište ili sakriju. U nekim slučajevma, i kad se pronađe oružje teško je utvrditi o kojoj vrsti se radi zbog oštećenja ili uništenja djelova ili urađenih prepravki. Na osnovu projektila i čaura balističari mogu utvrditi vrstu oružja, ali je problem što oružje kao sredstvo izvršenja nije lako pronaći, jer učinioci preduzimaju sve da ono ne dospije u ruke policije. Korišćenjem kompjutera i mikroskopa nije problem utvrditi preklapanje individualnih karakteristika oružja, ukoliko je ono pronađeno i dopremljeno u forenzičku laboratoriju. Ali je to tek početak puta pronalaženja egzekutora i naručioca”, pojasnio je Rakočević.