U istražni zatvor je poslat po skoro svim zakonskim osnovima zbog opasnosti od bjekstva, mogućeg uticaja na svjedoke i saučesnike, opasnosti od ponavljanja djela, ali i zbog njegove težine, budući da se može izreći zatvorska kazna od 10 godina.

Nakon saslušanja, sudija Bašović je procijenio da Ulić svoje dobro razvijene rodbinske i društvene veze u inostranstvu može iskoristiti za bjekstvo odnosno skrivanje.

Prilikom davanja ličnih podataka je izjavio da nije osuđivan, ali je sud uvidio drugačije činjenično stanje. Naime, u rješenju o određivanju pritvora u koje su Dnevne novine imale uvid, navodi se da je 1990. godine u Australiji, u Novom Južnom Velsu, Ulić osuđen zbog nabavke droge, što ga čini “specijalnim povratnikom” u vršenju krivičnih djela te vrste. Zbog toga je sud procijenio da bi na slobodi mogao ponovo izvršiti slično krivično djelo, što je bio dodatni osnov za njegovo pritvaranje.

Takvoj odluci je doprinijela i činjenica da bi, na slobodi, mogao uticati na svjedoke koji tek treba da budu saslušani u istrazi, a za koje je mjerama tajnog nadzora, utvrđeno da su bili u kontaktu sa osumnjičenim Podgoričaninom.

Ulić je juče pred sudijom, kao i prethodno kod tužioca, tvrdio da nije organizvao kriminalnu grupu a da je za prekogranični šverc koji mu se stavlja na teret čuo tek na saslušanju pred tužiocem.

Iako su domaći i australijski nadležni organi istragu protiv njega vodili od jula 2007. godine do maja 2008. godine, uhapšen je tek u utorak u 13.40 sati u tržnom centru Delta siti. Iz policije su tada saopštili da se radi o osobi koja je već 20 godina jedna od glavnih meta policijske obrade više najznačajnijih policijskih službi širom svijeta.

Najveći dio dokaza protiv osumnjičenog Podgoričanina pribavljen je mjerama tajnog nadzora koje su 2008. godine sprovođene po nalogu australijskih pravosudnih organa ali i Višeg sud u Podgorici. Tako pribavljeni podaci upućuju na sumnju da je Ulić bio vođa kriminalne organizacije čiji su članovi bili Rade Ljuboja, Dejan Medan, Dimitros Papadimitrou, Fabian Quaid i drugi.

Glavni zadatak bio im je da vrše nabavku, a zatim i preradu MDMA, tj. proizvodnju tableta ekstazija, koje su bile namijenjene daljoj prodaji na ilegalnom narko tržištu Australije. Pomenuta četvorica članova kriminalne grupe ranije su uhapšeni i pravosnažno osuđeni u Australiji, dok su Ulića optužbe sustigle tek sad, deset godina kasnije.

Australijski mediji su Ulića ranije označili kao vođu jednog od najvećih svjetskih narko-kartela koji se bavi švercom ogromnih količina heroina, kokaina, metamfetamina i kanabisa.

On je to negirao tvrdeći da živi slobodno, časno i pošteno na Kakarickoj gori u Podgorici gdje se bavi proizvodnjom vina.

Dnevne novine/CDM