On je negirao da je počinio težak zločin i ponovio da je policija uhapsila pogrešnog. Ipak, istraga je došla do određenih dokaza koji su povezali Marjanovića sa suprugom kada je već bila mrtva, pišu beogradske Novosti.

Prema nezvaničnim saznanjima, riječ je o blatu iz kanala u kom je pronađena, a koje se zadržalo na njenoj kosi i djelovima garderobe. Ista vrsta blata pronađena je i na pantalonama Zorana Marjanovića. Sve to su, međutim, kako stručnjaci upozoravaju - posredni materijalni tragovi.

- U naredbi za sprovođenje istrage, kao i u krivičnoj prijavi, nigdje se ne pominje rezultat vještačenja tog blata - navodi izvor "Novosti", blizak istrazi.

- To ne znači da ga nema, ali ako postoji, nije priložen. U rezultatima DNK analize nigdje se direktno ne pominje Zoran Marjanović, a postoji i jedan biološki trag, čiji vlasnik još nije otkriven. Tužilaštvo tek treba da se pozabavi istragom.

Ovaj zasad nepoznati DNK izolovan je iz uzorka pronađenog na njenom donjem dijelu trenerke i donjem vešu. On je mješovit, teško je izvući čist uzorak kako bi se sa stopostotnom sigurnošću reklo kome pripada, ali je nedvosmisleno utvrđeno da je riječ o muškom DNK.

Prema riječima Nenada Šipke, iz Centra za forenzičko istraživanje (CFI), koji je angažovala porodica Krsmanović, mnogo toga je nejasno u ovom slučaju. Stručnjaci iz ovog centra, na osnovu raspoloživih saznanja, zaključili su da je zločin detaljno planiran, pa tek onda izvršen, odnosno da nije riječ o nasumičnom i iznenadnom napadu.

- Jelena nije ubijena na nasipu. Uvjerenja smo da je zločin počinjen na drugom mjestu, a da je potom tijelo donijeto i ostavljeno u kanalu - navodi Šipka.

- Ubijena je sa devet udaraca u potiljak, a svaka rana je širine od tri do četiri centimetra. Na osnovu analize došlo se do rezultata da je, najvjerovatnije, korišćena jedna vrsta čekića. Nije isključeno ni da je ubijena dan ranije, 1. aprila.

Ovakav zaključak može da se izvede na osnovu listinga poziva s mobilnog telefona iz kojeg se vidi da je ona poslednji put pozvala nekog 1. aprila 2016. u 15.30. Sledeću komunikaciju je imala narednog dana, gotovo u isto vrijeme, kada ju je pozvala majka. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, njena teško bolesna majka izjavila je da nije sigurna da je to bio Jelenin glas.

- Poslali smo sedam predloga tužilaštvu o tome šta je potrebno da se uradi - navodi Šipka. - Čuli smo da su jedan ili dva usvojeni.

U prilog ovoj tezi je i izjava jednog svjedoka, koji tvrdi da je Zorana Marjanovića vidio 2. aprila na nasipu u Crvenki, ali samo sa ćerkom Janom. Šta se dešavalo kobnog dana, istraga tek treba da utvrdi. Jedno je sigurno, mlada žena nije kidnapovana, nije ni vezivana (nema tragova), a bila je izvjesno vrijeme živa dok je bila u kanalu.

Na ovakav zaključak ukazuje grančica pronađena u dušniku i vrlo malo vode u plućima. Obducenti su zaključili da je posle udaraca u potiljak živjela još nekoliko desetina minuta. U trenutku kada je tijelo pronađeno bila je potpuno u vodi. U zaključku se navodi, posle vještačenja, da je u trenutku pronalaženja mogla da bude mrtva najmanje tri a najduže 30 sati, odnosno da je toliko ležela u vodi.

- Uvjereni smo da je mjesto zločina tu, gdje je i pronađeno tijelo, u kanalu - navodi sagovornik Novosti blizak istrazi.

- Na okolnom lišću i granama bile su kapljice njene krvi. Forenzičkim vještačenjem utvrđeno je da su one nastale prskanjem, dok ju je zločinac udarao po glavi. Najveći broj udaraca dobila je dok je bila u vodi.

Prve udarce, kako se sumnja, dobila je dok je pokušavala da se izvuče iz kanala u koji je gurnuta na silu. Ostali su tragovi njenog vučenja. Međutim, gotovo nestvarno djeluje činjenica da od ubice, bar prema onome što je objavljeno, nije ostao nijedan trag. Ipak, stručnjaci upozoravaju da ubica uvijek ponese trag do mjesta zločina, kao i da na tijelu žrtve ostavlja svoj. Da li će tragovi blata da riješe smrt mlade žene, koja je skoro godinu i po uznemiravala javnost, zavisiće od prikupljenih dokaza i validnosti vještačenja.