Iako smo mi puni predrasuda kada su Kina i njene kompanije u pitanju, ono što je sigurno i u šta smo se i više puta uvjerili, jeste činjenica da Kinezi bezbjednost u radu shvataju kao prioritet. Mnogo više nego mi na primjer.

Zato je i pogibija kineskog radnika došla kao iznenađenje, iako sigurno izgradnja Autoputa kroz crnogorske vrleti sa sobom nosi dosta rizika. Tom svjedoče i prethodni neimarski poduhvati I njihove zaboravljene žrtve.

Kada je 28 maja 1976 svojim “plavim vozom”, prugom Beograd-Bar, prošao njen prvi putnik a naš najveći sin naroda i narodnosti znalo se da je njena izgradnja kroz Crnu Goru odnijela 104 života. Tada se znalo a danas je zaboravljeno jer neimari jedne od najatraktivnijih pruga na planeti nemaju nikakvo obilježje svoje žrtve. Ondašnji su se sjećali a današnji sve uzimaju zdravo za gotovo, pa i Autoput.

Izgradnja pruge Beograd-Bar odnijela 104 života

A izgradnja magistrale kroz kanjon Morače zahtjevala je nadljudske napore neimara. I zahtjevla je žrtve. 27. maja 1962, Morača je uzela svoj najveći krvavi danak za izgradnju puta kojim bi se spojilo crnogorsko primorje sa zaleđem ondašnje velike zemlje. Na mostu Pjenavac, dok su pokusavali da "ukrote" njene obale, poginula su 24 radnika.

To je zvaničan podatak, nezvanično se cifre ne poklapaju. Iako se imena svih poginulih znaju među njima fale dva imena oficira ondašnje JNA. Jer je vojska gradila Pjenavac a u Titovoj Jugoslaviji ona je bila nepogriješiva. Zato mnogi spekulišu da je broj žrtava Pjenavca ustvari 26.   

Ni poginuli na Pjenavcu nemaju svoje obilježje.

Smrti neimara brzo gube svoj trag u istoriji, valjda da ne podsjećaju na činjenicu da su svoje živote ugradili u naše kilometre. Baš kao i Kinez koji je, trbuhom za kruhom, stigao i do Crne Gore da svoj život uzida u crnogorski Autoput. Kinezi će sigurno naći načina da se njegova smrt obilježi, ako ništa a ono kao upozorenje svima koji rade da je bezbjednost na prvom mjestu.

Na crnogorsku žalost, poslije pruge Beograd Bar i jadranske magistrale, Autoput Bar-Boljare tek je treći kapitalni saobraćajni infrastrukturni objekat. Njegova izgradnja predstavlja ne samo saobraćajni već i civilizacijski iskorak crnogorskog društva.

Zato nekako treba obilježiti i činjenicu da je jedan kineski radnik poginuo pri njegovoj izgradnji.

I još više, svi crnogorski neimari, a crnogorski su iako ih je bilo sa prostora svih krajeva bivše Jugoslavije, treba da dobiju dostojna obilježja svoje žrtve.

Možda bi tako i ovi današnji vodili mnogo više računa o bezbjednosti.

Jer svjedoci smo da se u medijima često mogu pročitati informacije o nesećama na gradilištima, često i sa smrtnim ishodom. Kao da je život najjeftinija stavka pri izgradnji.

Jer nema većeg infrastukturnog objekta u Crnoj Gori koji nije odnio neki život.