Da li je Beriša rekao istinu? Albanska štampa ostala je nijema na objavu bivšeg premijera i predsednika Albanije Salija Beriše, koji je na svom profilu na Fejsbuku objavio da se sa Kosova u Albaniju krijumčare djeca iz siromašnih porodica radi transplantacije organa, navodi Sputnjik.

On je pozvao tužilaštvo da pokrene istragu i naveo da je, prema saznanjima koje je dobio od jednog policajca, za sada prokrijumčareno devetoro djece koja su kidnapovana.

Prema anonimnim izvorima iz opštine Dragaš, tačno je da je u proteklih nekoliko mjeseci nestalo nekoliko mališana.

„Djeca su starosti između osam i 12 godina, a u pitanju su tri djevojčice i jedan dječak. Ne znam da li to ima veze sa ovim što gospodin Beriša govori, ali s obzirom da je ovo veoma razuđeno mjesto, u brdima, a da granice i sa makedonske i sa albanske strane, osim graničnih kamena, ne čuva niko, sve je moguće. Djeca su nestala u jutarnjim časovima, što je neobično. Dvije mlađe djevojčice su otišle u prodavnicu i nisu se vratile. Dječaci su nestali kad su tjerali stoku na pašu“, tvrdi za Sputnjik sagovornik koji iz razumljivih razloga ne želi da mu se pominje ime.

U isto vrijeme, policija, navodno, nema podatke da je prijavljen bilo kakav nestanak djece na Kosovu.

Sagovornik Sputnjika objašnjava da nije nikakva tajna da Albanci sa Kosova kupuju mlade djevojke, ali, navodno, za brak. Takođe, kaže on, zbog loše ekonomske situacije roditelji djecu uglavnom šalju u Albaniju da rade poljoprivredne poslove koji su dobro plaćeni za naše uslove. Izvor ruske agencije dodaje i da ga ne bi začudilo da roditelji zaista i nisu prijavili nestanak djece, s obzirom da je sve ilegalno. Prema istom izvoru, navodno, u selu Kukeš postoje ljudi koji ugovaraju poslove ili brakove sa roditeljima za njihovu djecu u Albaniji.

„Za to se pare dobiju uglavnom unaprijed. Nije rijetko ni da se djeca od pet ili šest godina obavežu brakom između dvije porodice. Ako je u pitanju posao, onda se odvoze kamionima do radnih mjesta u Albaniji, a tako ih i vraćaju. E, da li su ova nestala djeca prodata ili su oteta, to je već sada pitanje za njihove roditelje i istražne organe. Ako su oteta, teško da će se iko iz porodice usuditi da prijavi nestanak policiji, nego će se vjerovatno sama porodica angažovati da ih traži“, ubijeđen je sagovornik Sputnjika.

Mesto Kukeš, gde se navodno obavlja ugovaranje „poslova“, nalazi se sat vremena vožnje kako od Prizrena, tako i od Tirane, dok je opština Dragaš bukvalno špic Kosova i Metohije, „stiješnjen“ između Albanije i Makedonije.

Momir Stojanović, bivši direktor Vojno–obavještajne službe, nije iznenađen ovakvom viješću, jer ne postoji granica između Kosova i Albanije. On podsjeća na ulogu Salija Beriše u vrijeme NATO bombardovanja SRJ 1999. i ranije 1998. godine kao aktuelnog premijera Albanije, čija je Vlada zdušno podržavala i obučavala teroriste OVK na sjeveru Albanije.

„On vrlo dobro zna šta je sve rađeno u tim logorima u kojima su bili kidnapovani građani, Srbi i lojalni nealbanci, kao i naši vojnici i policajci, koji su zarobljeni od strane OVK. Izvještaji do kojih je vojska dolazila pokazali su da su svi zarobljenici prebačeni na sjever Albanije i od tada im se gubi svaki trag“, kaže Stojanović. 

Stojanović podsjeća da je 2000. godine tadašnji predsjednik SRJ Vojislav Koštunica potpisao uredbu o razmjeni zarobljenih Albanaca i Srba posredstvom međunarodne zajednice. Prema njegovim riječima radilo se o oko 2.000 Albanca koje su po tom sporazumu pustili, ali nijedan Srbin sa druge strane nije pušten i njima se od tada gubi svaki trag.

„Nepobitno postoje činjenice da su svi ti ljudi ubijeni i da su im izvađeni organi koji na tržištu Zapadne Evrope imaju visoku cijenu. Gledajući iz tog aspekta, Beriša sada govori znajući šta su radili na sjeveru Albanije u vrijeme kada je bio premijer. On sada nije u dobrim odnosima sa Edijem Ramom, ali ni sa nekima koji su na vlasti na Kosovu, pa otkriva da i dalje postoji trgovina organima i da se u tu svrhu kidnapuju djeca siromaha koja se eksploatišu“, kaže Stojanović. 

Vijest koju je lansirao Beriša u Tirani je faktički blokirana, a niko od albanskih kolega nije bio u stanju da nam kaže da li se radi o istini ili je u pitanju politički akt bivšeg zvaničnika. Albanski novinari sa Kosova, sa druge strane, kažu da se o tim navodima pričalo još prije Berišinog statusa na Fejsbuku, ali da nisu o tome pisali jer „nisu imali potvrdu nadležnih državnih organa“.