Zahtjev se, objasnio je, podnosi na obrascu koji propisuje Ministarstvo održivog razvoja pravilnikom, a koji je već usvojen i stupiće na snagu nakon objavljivanja u Službenom listu.

“Već danas će obrasci biti na sajtu ministarstva. Da bi se objekat legalizovao mora biti izgrađen u skladu sa važećim planskim dokumentom, ili sa planom generalne regulacije, koji će se donijeti tri godine od stupanja na snagu ovog zakona, ili planskim dokumentom donesenim u međuvremenu. To praktično znači da će se u prvoj fazi postupak voditi samo za objekte koji su izgrađeni u skladu sa važećim planskim dokumentima, a za ostale će postupak biti prekinut do donošenja plana generalne regulacije”, kazao je Čanović.

Uz zahtjev građani treba da podnesu elaborat premjera izvedenog stanja objekta, koji je uradila licencirana geodetska organizacija, a ovjerava ga katastar, kao i dokaz o zabilježbi postojanja objekta, odnosno izvoda iz katastra nepokretnosti ili druge odgovarajuće evidencije.

“To znači da se bespravni objekti koji nijesu upisani u katastar moraju upisati”, kazao je Čanović.

Ističe da svi vlasnici bespravnih objekata treba da podnesu zahtjev za legalizaciju u roku od devet mjeseci od stupanja zakona na snagu, odnosno zaključno sa 17. julom 2018. godine.

“Ako to ne urade, predviđeno je plaćanje naknade za korišćenje prostora opštini, uvećanog poreza za bespravni objekat i konačno uklanjanje objekta”, kazao je Čanović.

Visina troškova legalizacije objekta zavisi od slučaja do slučaja.

“Ukoliko je objekat na državnom zemljištu predviđena je mogućnost otkupa uz saglasnost države ili opštine i plaćanje u 240 mjesečnih rata za objekte osnovnog stanovanja, odnosno 120 rata za ostale. Organ nadležan za legalizaciju, kada iz dokumentacije utvrdi da je objekat izgrađen na državnom ili opštinskom zemljištu, obavještava nadležni organ za imovinu da je postupak legalizacije pokrenut, te upućuju podnosioca zahtjeva da pokrene otkup”, kazao je Čanović.

Dodaje da se legalizacija nastavlja nakon okončanja tog postupka.

“Potom podnosilac zahtjeva ulazi u proces rješavanja plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, koju takođe može platiti u 240 rata za osnovno stanovanje i 120 rata za ostale objekte. Dokaz o plaćanju ove naknade je neophodan uslov za legalizaciju. U primorskim opštinama plaća se i naknada Regionalnom vodovodu, najviše u 36 rata”, ističe on.

Nakon dobijanja rješenja o legalizaciji, podaci se dostavljaju katastru radi upisa. Rješenje o legalizaciji obavezno sadrži smjernice za usklađivanje spoljnog izgleda objekta sa smjernicama planskog dokumenta, ili glavnog gradskog arhitekte kaže Čanović, objašnjavajući da je podnosilac zahtjeva dužan da u roku od tri godine uskladi spoljni izgled objekta sa datim smjernicama.

“Tek nakon toga ispunjavaju se uslovi za brisanje zabilježbe iz katastra daje objekat bez građevinske dozvole”, kazao je Čanović.

“Trajanje postupaka se ne može predvidjeti i zavisi od slučaja do slučaja. Ukoliko objekat nije uplaniran, postupak se prekida do donošenja plana generalne regulacije, ukoliko je izgrađen na tuđem zemljištu prekida se do rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i slično”, kazao je Čanović.

Postupak legalizacije, dodaje, zahtijeva protok vremena, imajući u vidu da je za objekte različite kvadrature potrebno dostaviti različite vrste dokumenata kojima se dokazuje stabilnost i sigurnost objekta.

“Za izradu tehničke dokumentacije potrebno je da vlasnici angažuju licencirana privredna društva koja će provjeriti da li su objekti podobni za legalizaciju”, poručio je Čanović.

Čanović je objasnio da troškovi legalizacije obuhvataju komunalnu naknadu, koju utvrđuju opštine, a koja zavisi od površine, lokacije i namjene objekta.

Naknada se uvećava za 2,5 odsto za objekte osnovnog stanovanja (bez obzira da li se plaća jednokratno ili u ratama), a pet odsto za ostale objekte ukoliko se plaća jednokratno, odnosno 20 odsto za plaćanje u ratama.

“Za stambene objekte neto površine preko 200 kvadrata i za sve poslovne objekte potrebno je dostaviti dokaze o stabilnosti i sigurnosti objekta, koje daju licencirana privredna društva koja se bave izradom tehničke dokumentacije ili izgradnjom objekata”, kazao je Čanović dodajući da za objekte neto površine veće od 200 kvadrata treba izraditi projekat izvedenog stanja, koji takođe izrađuju i reviduju ta privredna društva.

“Za objekte osnovnog stanovanja neto površine do 200 kvadrata može se umjesto dokaza o stabilnosti i sigurnosti dostaviti izjava vlasnika da odgovara za štetu pričinjenu trećim licima nastalu upotrebom objekta, što će biti upisano u list nepokretnosti, s ciljem upoznavanja trećih lica da za taj objekat nije urađena provjera stabilnosti i sigurnosti”, ističe Čanović.