OO Spool: My dog barks some. Mentally you picture my dog, but I have not told you the type of dog which I have. Perhaps you might even picture Toto... from The Wizard of Oz. But I can tell you, my dog is always with me. Woof!
OO Spool / Jack Nance ("Wild at Heart", David Lynch, 1990.)
Sjeća li se neko kadra iz filma "Drugstore Cowboy" (Gus van Sant, 1989) - kad Bob (Matt Dillon) dolazi kod oca/sveštenika Toma (William Burroughs - Father Tom Murphy/ Tom the Priest) u stan i donosi mu poklon u maloj papirnoj kesi, braon boje?
It's a gift! - kaže Bob - To je poklon.
Ne znam kako sam i zašto prije 20 i kusur godina zapamtio ovaj kadar, odnosno dijalog iz kadra - dijalog je zapravo bitan - ali će se ispostaviti da mi je ta pričica fino legla, tada - a i kasnije u životu, u situacijama kada se nalazio na ili-ili klackalici - tj. kada sam bio suočen sa kojekavim životnim izborima - kada je trebalo da odlučim na koju ću stranu, ako se razumijemo.
Kako bilo, Tom uzima tu braon papirnu kesu i odlazi do kreveta, zatim prazni sadržaj kese - koji se sastoji od ampula, tableta u staklenim i plastičnim bočicama, tableta u tablama itd. - na krevet, pa sva ta šarena čuda gura na stranu - Ahh, this stuff... this is for squares, never touch the stuff - Ah, ove stvari... ovo je za mamine i tatine sinove, ovo me nikada nije zanimalo - i podiže samo jednu staklenu bočicu - But this... One hundred sixteenths of Dilaudid... - Ali ovo... 100 tableta četvoromiligramskog Dilaudida... - This should earn you an indulgence - Ovo bi trebalo da ti zaradi jednu indulgenciju (oprost jednog grijeha).
I evo me sad, obećao sam vam prošle subote da ću napisati koju riječ o iznimno važnom projektu, tj. o izložbi "Nedovršene modernizacije: Između utopije i pragmatizma" koja će, nakon što je obišla centre u regionu: Ljubljanu, Zadar, Beograd, Split, Maribor itd. - biti otvorena i na prijestonom Cetinju, u idući petak, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti "Miodrag - Dado Đurić".
Eto, to vam je informacija - i sad bi trebalo da me poslušate pa da se u idući petak neizostavno zaletite do Cetinja i da ovjerite otvaranje izložbe - tvrdu vam vjeru dajem da nećete zažaliti.
Nešto tako veliko, bitno i interesantno - šareno i čudesno - veličanstveno i uzvišeno - a tiče se svima nama najdraže tehničke discipline, ujedno i umjetnosti - nikada nije pohodilo ove naše krševite krajeve (zamalo napisah - kišovite krajeve - valjda neće kiša da udari po Cetinju u idući petak).
I zakleo bih se da niko, nikada - nije pokušao da uradi nešto slično Nedovršenim modernizacijama - barem ne u posljednjih... 30 godina, recimo.
Pisao sam, uostalom, o Nedovršenim modernizacijama ljetos, na ovom istom mjestu - nakon što sam ovjerio postavku izložbe u Beogradu. I što još da vam kažem - Maroje Mrduljaš, Vlada Kulić i ostali drugari su obavili golem - i u neku ruku (retro)pionirski posao.
(Izvor:Vijesti)
