Na Zadušnice se sjećamo najmilijih koji su preminuli, obilazimo njihove grobove i palimo svijeće za pokoj duše. To je dan posvećen molitvama za pokojne rođake i prijatelje.
Na Zadušnice se u crkvama služi parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a posle službe obilaze se grobovi najbližih, gdje se upali svijeća i čita molitva. Ko ne može najmilijima da ode na grob, on sveću zapali u crkvi.
Narodna vjerovanja i običaji
Na Zadušnice u mnogim mjestima iznosi se hrana na groblje. Ta hrana se dijeli sa ljudima koji posjećuju groblje uz pominjanje za spas duše pokojnika.
Sem što se iznosi hrana na groblje, u nekim mjestima i sveštenik dolazi da drži opelo upokojenima. Tada ukućani uzimaju po neko zrno i bacaju ga na zemlju uz riječi: "Večnaja pamjat, laka mu zemlja."
U nekim krajevima ne izlazi se na groblje, već se Zadušnice obilježavaju postavljanjem trpeze u kući, a opelo za pokojnikovu dušu i spas na onom svijetu održava se u crkvi. Tom prilikom domaćin donosi na papiru zabilježena imena svojih pokojnih predaka kako bi svako od njih bio pomenut u molitvi.
Koliko se svijeća nosi na groblje?
Običa je da hranu koja se na Zadušnice nosi na groblje spremaju isključivo žene. Zadušnice nikad ne padaju u vrijeme posta, niti u posne dane u toku nedelje nego isključivo subotom. Za taj dan peku se kolači od bijelog brašna - prosfore, iznose se rakija, pivo, vino, voda, a u nekim krajevima i žito. Na groblje se poziva i sveštenik da tamjanom okadi grob.
Na groblje se nosi samo onoliko svijeća koliko se pokojnih pominje. U različitim krajevima na groblje se iznosi različita hrana - ponegdje su to pita, pecivo, kafa, voda, a ponegdje pečenje i kuvana jaja. Valja se, kaže narod, poslužiti makar jednim zalogajem, a to važi za svu rodbinu koja je došla. Ukoliko grobu priđe neko sa strane, ponudi se da uzme hranu iako je tuđ - na taj dan se niko ne odbija.
Vjeruje se da je veliki grijeh ako se na Zadušnice neko na groblju odbije ili, daleko bilo, otjera od groba.
Kurir
Komentari