Paleta Konjovićevog života
Milenko Popić i Milan Konjović

"Konjović iz prikrajka"

Paleta Konjovićevog života

Nesvakidašnji dnevnik "Konjović iz prikrajka", dvije decenije poslije smrti velikog slikara. Riječ je o specifičnom svjedočanstvu umjetnikovog sugrađanina, dnevniku Milenka Popića

HTIO bih da vas zamolim da navratimo kroz 200 ili 300 godina i ponovo progovorimo neku riječ o Milanu Konjoviću. On će trajati do tog doba.

Samo dalekovidi pjesnik i boem poput Miroslava Antića mogao je sročiti ovakvo proročanstvo o maestru kista i boja, slikaru Milanu Konjoviću (1898-1993).

Jedan od najvećih srpskih slikara 20. vijeka živi i dalje kroz svoju galeriju u Somboru, kroz hiljade slika koje je odaslao na sve meridijane, i kroz monografije i knjige Dragoslava Đorđevića, Miroslava Josića Višnjića, Katarine Amrozić, Irme Lang...

Ovih dana, dvije decenije od slikarevog preseljenja u legendu, stiže nova knjiga. Riječ je o specifičnom svjedočanstvu umjetnikovog sugrađanina, dnevniku Milenka Popića "Konjović iz prikrajka".

Popić, bibliotekar Biblioteke "Karlo Bijelicki" u Somboru, pjesnik i pasionirani maratonac, 1974. godine, poslije studija u Beogradu, prvi posao našao je upravo u Konjovićevoj galeriji kao blagajnik, čuvar i ključar. U opis poslova ulazila je i - prodaja ulaznica, kataloga, monografija i razglednica-reprodukcija Konjovićevih slika.

Nije taj preplet Konjovića i Popića, dvije stare somborske familije, bio nimalo slučajan.

- Moj otac Boža radio je u advokatskoj kancelariji Konjovićevog oca Davida, a onda sam ja prvo uhljebljenje našao u Milanovoj galeriji - otkriva nam tajnu vezu autor dnevnika o Konjoviću.

Popić je posao ključara obavljao pet godina. Već prvog dana, 14. juna, pošto je sjeo za sto koji je i danas na istom mjestu u galeriji, zapisao je slikareve riječi o njegovim slikama-miljenicama.

Konjović je jedan od rijetkih slikara u svjetskim okvirima koji su za života dobili galeriju sa svojim imenom. Godine 1966. zavještao je svoja djela rodnom gradu, a Popiću je o tome, docnije ovako govorio:

- Veliki dio mojih slika rasijan je po zemlji i inostranstvu - jadao se, a istovremeno i hvalisao umjetnik. - Napuštale su me kao djeca kada odrastu i napuste roditeljski dom. Slike koje su ostale sa mnom, od kojih se nikada nijesam htio odvojiti, one pripadaju gradu u kome sam se rodio, gdje mi se probudila svijest, gdje sam postao čovjek i sazrio kao umjetnik.

(Izvor:Večernje novosti)