Ideju za komad Liješević je pronašao u stihu crnogorske himne, u težnji da preispita savremene društvene okolnosti i vrijednosti na kojima smo odgajani. Predstava postavlja brojna aktuelna pitanja poput onih - šta danas znači poštenje u Crnoj Gori, šta smo u stanju da žrtvujemo zarad časti i obraza, kakvi smo i gdje smo u odnosu na pretke, šta nam je donijelo vrijeme koje nas udaljava od osnovnog „koda“ naših predaka, te šta je ostalo od poštenja koje je iznjedrilo našu himnu. Predstava, nastala u kreativnoj sinergiji reditelja Liješevića sa glumačkim ansamblom našeg pozorišta, savremena je priča sa puno smijeha, gorčine, ali i mnogo prepoznavanja.
Igraju: Dubravka Drakić, Božidar Zuber, Emir Ćatović, Branka Femić, Željko Radunović, Katarina Krek, Ivona Čović-Jaćimović, Sanja Popović, Pavle Ilić, Branko Ilić i Simo Trebješanin. U autorskom timu, pored reditelja Liješevića, su i Rambo Amadeus koji je uradio muziku, Gorčin Stojanović kao scenograf, kostimografkinja Tijana Todorović i dramaturškinja Stela Mišković.
„Čuvari tvog poštenja“ do sada su osvojili sedam nagrada na festivalima u zemlji i regionu. Na nedavno završenom Bijenalu crnogorskog teatra osvojili su dvije nagrade - specijalnu nagradu žirija i priznanje za najbolju epizodnu ulogu koje je pripalo Dubravki Drakić; na četvrtom ambijentalnom pozorišnom festivalu Novi tvrđava teatar u Čortanovcima dobili su nagradu za najbolju predstavu, a na 20. Teatar festu „Petar Kočić“ u Banjaluci Gran pri za najbolju predstavu, kao i nagradu za najbolju režiju. „Čuvari“ su proglašeni za najbolju predstavu i na 12. festivalu mediteranskog teatra – Purgatorije 2017. u Tivtu, a nagrada za glumačku bravuru na ovom festivalu pripala je Dubravki Drakić.
Riječ reditelja:
„Stih iz crnogorske himne „…čuvari tvog poštenja…“ proziva jednu od najvažnijih tekovina crnogorske tradicije - poštenje!
Crna Gora je sredina u kojoj je, tokom prethodnih vjekova, poštenje postalo kult. Zašto? Različite sredine do kulta uzdižu različite kategorije: poredak, prirodu, ekologiju, sport, trgovinu, dizajn, dok smo mi do kulta uzdigli - poštenje. Svi odgovori su uvijek u geografiji. Naši preci su živjeli u sredini u kojoj nije bilo dovoljno hrane, obradive zemlje, blaga, sredstava za život. Kult poštenja čuvao je zajednicu na okupu. Držao je u životu. Ljudskost je čuvala egzistenciju. Danas su se vremena promijenila, i u odnosu na ta vremena svega ima na pretek.Usljed promijenjenog socio-ekonomskog momenta mijenja se i način života. Šta odlazi u tradiciju, a šta ostaje u životu? Šta je s tim našim poštenjem, gdje je ono danas i na koji način mi danas nosimo taj kult? Kao opterećenje, nužno zlo ili nešto drugo? Maler kaže tradicija nije obožavanje pepela, nego održavanje vatre! Ako govorimo o našem odnosu prema poštenju, pitanje je što mi danas radimo.
Da li obožavamo pepeo ili držimo vatru?“
Komentari