Smatra se da je Dučić rođen 15. jula 1872. godine u Trebinju. Pjesnikov otac Andrija bio je trgovac i poginuo je u ustanku 1875. godine, a majka Jovanka pored Dučića i ćerke Milene imala je dvoje djece iz prvog braka.
Školovanje nastavlja u Sarajevu 1890. i 1891. godine u učiteljskoj školi, a zatim u Somboru, gdje maturira 1893. godine.
Jedno vjrieme je bio učitelj u Bijeljini, odakle su ga protjerale vlasti zbog patriotskih pjesama, pa je bio prinuđen da radi u manastirskoj školi u Žitomisliću.
Diplomatsku karijeru Dučić započinje 1907. godine u Ministarstvu inostranih djela Srbije. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio od 1926. do 1927.godine, a potom je privremeno penzionisan.
Godine 1937. postavljen je za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu.
Dučić je u svom poetskom razvoju imao više faza. Počeo je sa prvom objavljenom pjesmom "Samohrana majka" (1866). Od 1896. godine redovno izdaje u mostarskoj "Zori". Od 1901. njegove pjesme izlaze u "Srpskom književnom glasniku".
Osnovnu školu Dučić je završio u Trebinju, kada se porodica preselila u Mostar Dučić upisuje trgovačku školu kod svog polubrata, jer tamo nije bilo gimnazije.
Školovanje nastavlja u Sarajevu 1890. i 1891. godine u učiteljskoj školi, a zatim u Somboru, gdje maturira 1893. godine.
Jedno vjrieme je bio učitelj u Bijeljini, odakle su ga protjerale vlasti zbog patriotskih pjesama, pa je bio prinuđen da radi u manastirskoj školi u Žitomisliću.
Diplomatsku karijeru Dučić započinje 1907. godine u Ministarstvu inostranih djela Srbije. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio od 1926. do 1927.godine, a potom je privremeno penzionisan.
Godine 1937. postavljen je za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu.
Dučić je u svom poetskom razvoju imao više faza. Počeo je sa prvom objavljenom pjesmom "Samohrana majka" (1866). Od 1896. godine redovno izdaje u mostarskoj "Zori". Od 1901. njegove pjesme izlaze u "Srpskom književnom glasniku".
On kasnije odlazi na Zapad gdje upisuje Filozofsko-sociološki fakultet. Sedam godina je studirao u Ženevi (1899 do 1906), ali je često boravio u Lozani, Parizu i Minhenu. To je period kad on najintenzivnije uči. Tečno je govorio francuski, njemački i ruski jezik.
Život u tuđini, ma koliko on interesantan bio, pobuđivao je u njemu bolnu nostalgiju za zavičajem. Kao i njegov prijatelj Aleksa Šantić, Dučić je u početku svog pjesničkog stvaranja bio pod uticajem Vojislava Ilića, ali kasnije se u inostranstvu tog uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju individualnu liriku prema uzorima francuskih parnasovaca, dekadenata i naročito simbolista.
U doba opšteg kulta prema modi sa Zapada, njegova je poezija odista značila novinu i osvježenje, i u motivima i u izražaju.
On otkriva sasvim nove motive u poeziji, dotle neslućene, rijetka osjećanja, bizarna, prefinjena. Čak i lična raspoloženja, svoju erotiku, neće reći jednostavno niti će dozvoliti da izgleda obična.
On je objavio više od 10 knjiga poezije, a izdavačko preduzeće "Narodna prosveta" je izdalo Dučićeva sabrana djela u pet tomova (1929. do 1930) - "Pesme sunca" (1929), "Pesme ljubavi i smrti"(1929), "Carski soneti" (1930), "Plave legende" (1930), "Gradovi i himere" (1930).
"Blago cara Radovana: knjiga o sudbini", objavljena je je 1932. godine.
Jovan Dučić je umro u Sjedinjenim Američkim Državama SAD 7. aprila 1943. godine.
(Izvor:CDM)
