Među ostvarenjima iz Despotovićevog bogatog opusa su "Seljačka buna", "Deca Kozare", "Veliki transport", "Skupljači perja", "Otpisani", "Ko to tamo peva", "Davitelj protiv davitelja", "Tito i ja", "Čarlston za Ognjenku", "Turneja".
Bio je angažovan i u Americi, sarađivao sa Semom Pekinpoom na filmu "Gvozdeni krst". Angažovali su ga i Robert Siodmak, Lina Vertmiler, Džon Milijus.
Tokom šest decenija duge karijere, Veljko Despotović je, kažu poznavaoci, radio iz čiste ljubavi. Crtao je noću, sjekao razglednice, novine za neku buduću scenografiju. Sve je čuvao u slučaju da bude uvijek spreman za naredni projekat.
Pravio je mnoge scenografije, od kaubojskih gradova do filma o Nikoli Tesli. Radio je sa mnogim rediteljima - Vatroslavom Mimicom, Dušanom Makavejevim, Veljkom Bulajićem, Slobodanom Šijanom, Aleksandrom Petrovićem, Goranom Markovićem.
Dobitnik je niza priznanja i nagrada za svoj rad među kojima su Srebrna arena u Puli 1979. (za scenografiju u filmovima "Usijanje" i "Čovjek koga treba ubiti") i Zlatna arena u Puli 1984 (za film "Davitelj protiv davitelja").
Rođen je 1. oktobra 1931. godine u Zagrebu. U Beogradu je završio osnovnu i srednju školu, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Beogradskog Univerziteta 1958.
Od 1952. do 1962. radio je kao asistent u pozorištima, filmu i televiziji. A od 1962. godine radi samostalno kao scenograf ili arhitekta na domaćim i stranim filmovima. Prva samostalna filmska scenografija je u filmu "Čovek iz hrastove šume" Miće Popovića. Radio je na preko 150 domaćih i stranih filmova i koprodukcija.
(Izvor:Blic)
