Danas se ne zna ni kad je počeo ni kad se završio građanski rat na prostoru zajedničke domovine ali izgleda kao da je juče bio.

Većina Srba, baš kao i Hrvata i Bošnjaka, ima negativan stav prema Haškom tribunalu. Tek šest od stotinu Srba misli da je taj sud objektivno radio i doprinio da se sazna istina o svim zločinima koji su se dešavali na prostoru bivše Jugoslavije. Više od polovine smatra da je samo nanio štetu Srbima svojom pristrasnošću i neobjektivnošću. Dakle, to Srbi znaju, baš kao i Hrvati i Bošnjaci koji kao i njihove komšije sipaju drvlje i kamenje na Haški Tribunal.    

Ono što Srbi ne znaju, ispostaviće se ovim istraživanjem čak njih 71 posto njih, jeste da je Sarajevo tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini skoro četiri godine bilo pod blokadom.

Tek njih koji procenat manje ne zna šta se dogodilo na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara. Za oba ova ratna zločina sudilo se u Haškom tribunalu.

Ali zato Srbi znaju da su Hrvati krivi za rat u bivšoj Jugoslaviji, njih najviše krive u ovom istraživanju. Baš kao što su Srbi krivi za rat u bivšoj Jugoslaviji, ako je vjerovati tvrdnjama hrvatskog državnog vrha. U Sarajevu moguće da jedne smatraju krivim više od drugih ali im je vjerovatno svejedno.

Iako rane svakog roda bole i veoma su prisutne u rodovskim medijima u državama nastalim raspadom SFRJ, očigledno je da obični građani vrlo malo znaju o dešavanjima tokom građanskog rata.

Iako to paradoksalno zvuči jer građanski rat zauzima veliki dio medijskog prostora, makar kroz priče o pomirenju koje nikako da se desi. U tom kontekstu u kojem su svi žrtve i svi zločinci, u zavisnosti od pozicije iz koje se gleda ili bolje reći naroda kojem se pripada, moguće je da 71 posto Srba ne zna da je Sarajevo bilo pod blokadom skoro četiri godine. I da je u toj blokadi život izgubilo 8 hiljada odraslih i skoro 4 hiljade djece. 

 A da osjećaj rata koji je maltene juče bio, jer pomirenja među zaraćenima još nema, zna da vara govori i podatak da više od polovine Srba ne zna da nabroji niti jedan ratni zločin koji se dogodio nad Srbima tokom građanskog rata na Balkanu. A bilo ih je. I neka što ne znaju, nego nemaju ni potrebu da znaju.

Više od polovine Srba, 54 procenta prema ovom istraživanju, nema potrebu da se informiše se o suđenjima za ratne zločine, 35 posto  "donekle ima potrebu", dok 11 posto, ili tek svaki deseti ispitanik, navodi kako ima potrebu čuti informacije o tim suđenjima.

Slično bi prošla istraživanja i u ostatku Balkana. Iako bi mnogi da zaborave uvijek ima neko ko pamti. A to pamćenje ne dozvoljava da se pomire oni koji su ratovali pa bi da zaborave rat.

Da pričaju o svojim žrtvama i zaboravljaju svoje zločine a u stvari pamte tuđe zločine a zaboravljaju svoje žrtve. I zato je rat bio juče. I zato se o zločinima ćuti.  I u Crnoj Gori se ćuti o Bukovici, Kaluđerskom Lazu, deportaciji Muslimana…