U pričama o brzom sticanju (i još bržem propadanju novopečenih bogataša), Ćatovićev lik je tako i kopča među 15 ispovijesti naših tragedija.

U saradnji sa rediteljem Borisom Liješevićem i uz njegovo ohrabrenje, mladi crnogorski glumac Emir Ćatović sam je našao modus kako da (u doslovnom smislu te riječi) scenski otjelotvori sudbonosni ulazak inostranog kapitala u Crnu Goru. Mnogolikost fenomena brzog bogaćenja sa kojim se, bar kao svjedoci, u protekloj deceniji susrećemo na svakom koraku u Crnoj Gori, u predstavi "Očevi su grad(ili)", Liješevićevom autorskom projektu, dobila je tako svedeno, ali vrlo kompleksno i efektno glumačko tumačenje.

"Ovo nije prst u oko. Nikoga ja ne želim da opominjem, niti da budem strog. Želio sam samo da podstaknem one koji gledaju, da razmisle najprije o sebi i onome što su spremni da urade iz sebičnog interesa i iz interesa za drugog", kazao je Ćatović u razgovoru za Dnevne novine nakon premijere ovog teatarskog poliptiha.

Svog junaka, on tumači na ruskom jeziku, ali to po njegovom mišljenju, nije od presudnog značaja za temu komada i identifikaciju plejade njegovih likova sažetih u jedan, njegov.

Njegov lik može, ali ne mora da bude Rus. Ako ga vidimo baš kao Rusa, onda je on direktna spona sa (naročito u ovakvim vremenima) uvijek aktuelnim"Višnjikom", Antona Pavloviča Čehova.

"Moj Rus isto ima svoju priču, kao i svi junaci komada. On kaže: "Bio sam nepismen! Đede, oče, ustanite iz groba", kako se to pominje u Čehovljevom "Višnjiku". "Vidite kako je vaš nepismeni Jermolaj kupio sve!". Jedina njegova ambicija je da pokaže precima da i bez škole možeš da budeš neko", kaže Emir Ćatović. To što mi danas imamo paralelu s "Višnjikom", nešto je sa čim sami moramo da izađemo na kraj, smatra ovaj glumac.

"To je duh i našeg vremena i mi koji smo tu moramo da znamo šta ćemo s tom paralelom. Samo mi i niko drugi", uvjeren je on.

Ćatovićev neokapitalista, oličenje mnogih njemu sličnih, lako je našao kopču sa gledaocima u Podgorici, možda i zbog toga što je asocijacija na "svemogući" ruski kapital, prilično svježa u svijesti gledalaca.

U samom komadu, Ćatovićev junak kopča je među 15 tragičnih priča iz naše svakodnevice. Osim što je neka vrsta "lijepka" među pričama, on je i lakmus za lako učitavanje stepena ogrezlosti junaka u gladi za novcem, koji je (kao nikad do tog sudbonosnog susreta), tako blizu, nadohvat ruke. Ideja da i lik inostranog skorojevića uđe u komad, rodila se spontano.

Glumački, Emir Ćatović svog junaka sa scene brani igrajući ga tako da publici uspijeva da probudi razumijevanje za ovog "lošeg" momka. Kao čovjek, on želi da motiviše gledaoce da razmisle i na drugi način, jer medalja uvijek ima dvije strane.

"Želio sam da podstaknem gledaoce da pogledaju na stvari i iz nekog drugog ugla. Zapitajmo se da li svakodnevno od sebe i od drugih tražimo više nego što nam pripada? Možda komšija ima milione, a ja nemam ništa. Sebi mnogo lakše praštamo gramzivost i zavist", uvjeren je ovaj mladi glumac.

(Izvor:CAM)