Evo nekoliko scenarija koji predviđaju naše potencijalne evolucije.  

1. Otporni na viruse i bakterije  

Ljekari i bolničko osoblje mogu pomoći ljudima da prežive opasne bolesti, ali kad se pojave epidemije poput ebole, koje napadnu čitave narode, ne može se baš mnogo učiniti za pojedinca. Jedino što se u takvim situacijama može uraditi jeste prirodna genetika i otpornost. Drugim riječima, na djelu je u punom smislu Darvinova teorija o preživljavanju jačih jedinki. 

Bolest ubija doslovno svakoga ko nema dovoljno jak imunološki sistem, a onaj ko ima jak imunitet preživjeće i prenijeće genetsku otpornost na buduće generacije.  

Ljudi čiji su preci nekada živjeli u evropskim gradovima u ranom srednjem vijeku imaju veće šanse da razviju prirodnu otpornost prema boginjama, a ljudi koji žive u subsaharskom području prirodno su otporniji na malariju.

Prirodna otpornost štiti ne samo pojedince, nego i čitave porodice.  

Časopis „Sajens dejli“ piše da ako je neka bolest raširena u nekoj porodici, ukoliko postoji samo jedna osoba koja je otporna na tu bolest, smanjiće se vjerovatnoća da se ona proširi na buduća pokoljenja.

To je ujedno i razlog zašto postoji uvijek barem jedan dosadnjaković koji nikad ne oboli od stomačnog virusa iako ga imaju svi u okruženju.  

2. Bez pice i piva  

Ljudska bića su pametna, uspješna, inteligentna i imaju prilično razvijeno umijeće preživljavanja, ali vjerovatno ni Čak Noris ne bi preživio da ga meteor pogodi u glavu. Nažalost, čak i on ima izvjesnu budućnost, baš kao i svako živo biće na svijetu, a to je smrt. Nažalost. 

Ipak, prema pisanju časopisa „Humaniti+“ jednog dana ćete moći da skenirate mozak i to vrlo pedantno — atom po atom i da ga onda aploudujete u kompjuter. Na taj način moći ćete da živite vječno i da lijepo vidite šta vaša djeca rade na internetu.

Transhumanisti predviđaju budućnost u kojoj ćete moći da transferujete svoju svijest u robotsko tijelo ili da vidite kroz kompjuter i imaćete lijepa iskustva u virtualnoj stvarnosti.

Moći ćete da izbjegnete čekanje u redovima, na primjer, na aerodromima, jer besmrtna kompjuterizovana svijest je bestjelesna i ne jede ni sendvič, ni hamburger, ni picu, ni čokoladu, niti pije pivo. Iako zvuči fantastično, zapravo je gora od same smrti. 

3. Nema više crnih i bijelih  

Različite rase razvile su se kad je neka populacija živjela u izolaciji u kombinaciji s prilagođavanjem specifičnim uslovima okoline. To je razlog zašto se na primjer Evropljani toliko razlikuju od Afrikanaca.

Ako povjerujemo tekstu u „Mreži majke prirode“ danas više gotovo da i nema izolovane populacije. Ljudi čiji su preci stigli iz Azije ili Afrike žene se i imaju djecu s pripadnicima drugih rasa, kao što se i bijelci sve više miješaju s drugim rasama, pa je vrlo izvjesna budućnost nestanka rasa.  

Jednostavno, više se nećemo dijeliti na bijele, žute, crne, crvene i, kako je rekao komičar Rasel Piters, svi ćemo konačno postati bež.  

4. Nema više depilacije 

Onima koji vole da provlače svoje prste kroz dlake voljene osobe taj će užitak u dalekoj budućnosti biti uskraćen. Tokom istorije dlake su bile u modi, pa su izašle iz mode, pa su se opet vratile u modu debele obrve, ali u budućnosti nećemo više imati dlake.

Kao što danas nemamo dlake poput naših pećinskih predaka, čije je tijelo bilo potpuno prekriveno krznom iz razumljivih razloga, u budućnosti će nam ova vrsta zaštite od hladnoće i povreda trebati još manje.

Upravo taj nestanak dlaka je dokaz naše uspješnosti kao vrste. Piter Viler sa Fakulteta Džon Mores u Liverpulu kaže da je naša sposobnost da se igramo vjerovatno dovela do gubitka dlaka.

Prema njegovoj teoriji, igra je bila moguća na travnjacima, a bez dlaka se lakše hladilo tijelo i prelazile su se lakše velike udaljenosti na užarenom suncu. Kada su ljudi migrirali u sjevernija područja da bi se ugrijali, nije im više bilo potrebno da puštaju dlaku, nego su počeli da se griju oblačeći životinjsko krzno. Uz današnje tehnologije, dlake su sasvim nepotrebne, a tako će ostati i u budućnosti, sve dok sasvim ne izgubimo i posljednju vlas.

5. Postaćemo slabići  

Fizička snaga pomaže nam da preživimo, a snažni muškarci su obično i atraktivniji. U pradavna vremena snažniji ljudi bili su bolji lovci i gradili su čvršća i sigurnija skloništa, pa su zato bili ženama poželjniji. U budućnosti snaga više neće biti presudna.

Antropolog Piter Mekalister jednom je rekao da su mišićavi muškarci „najžalosnija kohorta Homo sapiensa koja je ikad hodala planetom“, što je prilično ružna misao, ali vjerovatno i nije daleko od istine.  

Kako piše ’Mreža majke prirode‘ mašine su zamijenile ljudsku snagu. Bageri kopaju rupe, automobili nas voze na velike udaljenosti, pa čak ne moramo da ustajemo iz fotelje da bismo promijenili TV program. Zapravo, mišići nam skoro više ni ne trebaju, a hrana će nam u budućnosti biti potrebna da bismo energijom napunili sve veći mozak.

To znači da ćemo u budućnosti biti fizički sve slabiji, ali i skloniji genetskim bolestima, pa će zadatak medicine biti da se poveća stopa preživljavanja za oboljele. 

6. Udaljene planete će nas potpuno promijeniti 

Antropolog Kameron Smit iz Portland stejt Univerziteta kaže da će ljudska vrsta evoluirati i da će se adaptirati za život izvan Zemlje, u različitim uslovima na udaljenim planetama. Na primjer, tanja atmosfera mogla bi da utiče na širenje grudnog koša, kako bismo imali veću zapreminu pluća, a slabija gravitacija mogla bi da utiče na slabiju tjelesnu građu.

Putovanje kroz svemir takođe bi moglo da nas promijeni, naročito zbog putovanja kroz vrijeme, putnici će biti podvrgnuti uticaju kosmičkih zraka, što bi moglo da razvije zaštitu poput debljih očnih kapaka i jače pigmentiranu kožu. Ipak, postoji i manji problem, a to je da bi zračenje moglo da uzrokuje neplodnost, što ne zvuči previše zabavno.  

7. Ljepotice i zvijeri  

Klasne razlike uvijek su bile razlog konflikata, ali postoje naučnici koji misle da će podjela među klasama konačno rezultirati stvaranjem dvije sasvim različite vrste ljudi. Dr Oliver Kari kaže da će gornja klasa evoluirati u inteligentna bića koja će biti vitka, gipka, visoka i lijepa, dok će donja klasa izgledati poput, recimo, genetički modifikovanog Šreka. Ipak, ova hipoteza ima dosta nedostataka.

Takva „simpatična specijacija“, što je naziv za proces nastajanja novih vrsta na istom životnom prostoru, jeste rijetkost. Sve dok postoji barem nekoliko ljudi iz gornje klase koji kao partnere odabiru ljude iz niže klase, nema načina da se stvore dvije potpuno različite vrste ljudi.

8. ET-jevske oči 

Teško je predvidjeti kako će ljudi zaista izgledati za 100.000 godina, hoće li postojati Zemlja, kakve će sve klimatske promjene uticati na ljudski rod, ali možemo barem da zamišljamo.

Osim toga, kompjuterski generisane ilustracije izobličenih ljudi iz budućnosti su zabavne. Umjetnički istraživač Nikolaj Lam „kompjuterskom genetikom“ tvrdi da ćemo imati mnogo veće čelo da bi se mogao smjestiti mnogo veći mozak, ali da ćemo imati i veće oči koje će upijati više svijetla u slučaju da otputujemo van Sunčevog sistema, gdje je mnogo mračnije.

Dakle, više neće biti jednog Džordža Klunija, za kojeg je londonski estetski hirurg Hulijan de Silva izračunao da je njegovo lice 91,86 posto savršeno. Uglavnom, to znači da ćemo svi izgledati isto i prilično grozno — s divovskim čelima i ogromnim očima. 

9. Postaćemo vodozemci  

Dr Metju Skiner predviđa vodeni svijet. Kopna će biti veoma malo, a mi ćemo biti osuđeni na život u vodi, kako bismo lovili ribu i jeli alge. U vodi ćemo provoditi toliko vremena da ćemo evoluirati u vodozemce s perajama i škrgama, s prozirnim kapcima i disaćemo pod vodom.

Ova teorija se oslanja na predviđanja da bi se nivo mora mogao povećati za nekoliko desetina metara, što bi potopilo sve priobalne gradove, ali to ne znači da će nestati kopna kojeg će ostati više nego dovoljno. 

10. Postrodno društvo  

Da li ste znali da je rod arbitrarno i nepotrebno ograničenje ljudskog potencijala? „Dobro došli u svijet postrodnog društva. U svom radu pod nazivom ’Postgenderizam: izvan rodne binarnosti‘, Džordž Dvorski i Džejms Hjudžis objašnjavaju da postrodni pokret zagovara upotrebu biotehnologije koja dobrovoljno eliminiše pol iz ljudske vrste.

U budućnosti će ljudi reprodukovati koristeći umjetne utrobe i imaće „dizajnerske genitalije“ ili će se možda čak i sami medicinski menjati, kako bi izgledali i kako bi se osjećali potpuno androgeno.

Postgenderisti ne smatraju nužno da rodne osobine treba ukloniti, ali da bi osobine specifične za seks trebalo da budu fluidne i podložne individualnom izboru. Sve zavisi od toga hoće li u budućnosti većina ljudi smatrati da je rodna podjela važno ljudsko obilježje ili da predstavlja prepreku jednakosti. Ipak, prepustimo to budućnosti, jer mi se još uvijek bavimo pitanjem treba li potpisati Istanbulsku konvenciju?  

11. Svako će imati svoje klonove

Svaki put kad naučnici spomenu riječ „klon“, mnogi dobiju ospice. Počinju rasprave oko toga znači li to kraj razmnožavanja ljudske vrste prirodnim putem, pa ćemo se samo razmnožavati kloniranjem. Ako će to ikad uopšte postati moguće, nekim ljudima je ta ideja sasvim prihvatljiva i već razmišljaju kako bi bilo dobro da se kloniraju nekoliko hiljada puta, što bi rezultiralo čitavim gradovima punim, na primjer, Džordža Klunija. Zvuči kao scenario za horor.  

Hoće li se to stvarno dogoditi? Vjerovatno ne i to iz tri razloga:

a) Nisu svi toliki narcisi da misle kako bi njihova djeca trebalo da postanu njihove kopije. Zapravo, većina ljudi nije toliko samoljubiva;

b) Kloniranje je samo puno skuplji način da se ima dijete, od onog klasičnog načina; 

v) Ljudi naprosto vole seks. Kako piše „Futurist“, najveći problem s kloniranjem jeste redukovanje genetičke raznolikosti i uništavanje čitavog ljudskog roda, ukoliko se pojavi samo jedan patogen na koji klonovi nisu otporni. 

12. Ljudski rod uopšte ne evoluira 

Naučnici misle da je ljudska evolucija zastrašujuće usporila. Medicina je omogućila da fizički slabiji imaju jednake šanse za život kao i oni otporniji. Nema geografske izolacije, a evolucija zavisi od korisnih mutacija koje se slučajno pojavljuju i omogućuju preživljavanje, a potom prelaze na sljedeće generacije, sve dok ne prestanu da budu mutacije i postanu karakteristike određene vrste. 

Na primjer, kad se pojavio prvi čovjek s odvojenim palcem na ruci, to je bila mutacija koja je postala prednost i pomogla mu da lakše preživi.

Danas nam je to omogućilo da lakše kucamo po tastaturi i igramo igrice na „Plejstejšnu“. Da smo živjeli u izolovanim, statičnim zajednicama, priroda bi u jednom trenutku vjerovatno zaključila da ljudi bez odvojenog palca više nisu sposobni da šalju SMS poruke i da igraju video-igre, što je danas uslov preživljavanja.   

Sputnjik