U suprotnom, kaže on, neće postojati mogućnost prijema novih pacijenata.
“Prosječno vrijeme boravka hroničnih pacijenata je oko devet godina. Neki u ovoj bolnici borave od osnivanja, odnosno 65 godina. Najstariji pacijent ima 78, a najmlađi 19 godina, jer bolnica ne prima maloljetne osobe”, kazao je Čabarkapa.
Prema njegovim riječima, u 2017. kao i prethodnih godina, svega dva do tri hronična pacijenta godišnje su smještena u domove za stare, u ustanovi “Komanski most ili su eventualno vraćeni u porodicu, ali one ne žele ili nemaju mogućnosti da ih prime.
Ključ za rješenje problema ovih takozvanih “socijalnih slučajeva” odnosno pacijenata koji ne treba da budu na bolničkom liječenju, Čabarkapa vidi u razvoju komunalne psihijatrije. On smatra da bi od mogućnosti porodičnog smještaja, uz nadoknadu koju bi obezbjeđivali centri za socijalni rad, imalo malo koristi.
“Treba jačati kapacitete i timove u centrima za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja, kao i rad na terenu, zatim otvarati dnevne centre kao i manja psihijatrijska odjeljenja pri svim opštim bolnicama”, smatra Čabarkapa.
Kada je u pitanju deinstitucionalizacija ovih pacijenata, sagovornik Pobjede naglašava da taj projekat nije dao rezultate.
“Specijalna bolnica za psihijatriju predala je spisak sa mišljenjem za 107 hroničnih pacijenata za koje je procijenjeno da mogu biti otpušteni iz bolnice u uslovima obezbjeđivanja adekvatnog smještaja u socijalnoj ustanovi, domovima za stare ili porodici. Aktivnosti centara za socijalni rad, međutim, do sada, osim sporadičnih slučajeva, nijesu završene, a ništa nije urađeno da se posebno preko budžeta dodatno finansira boravak tih pacijenata u bolnici”, rekao je Čabarkapa.
Naglašava da ni mnoge projektne aktivnosti koje je vodilo više nevladinih organizacija, osim verbalnog opredjeljenja u tom pravcu, nijesu dale konkretne rezultate.
“Nije fomirana niti jedna “Kuća na pola puta” u koju bi se izmjestilo bar pet hroničnih pacijenata iz naše bolnice i tako pokazao pozitivan primjer održivosti takvih projekata” objasnio je Čabarkapa.
“Kuća na pola puta” je usluga socijalne zaštite čiji je cilj smanjenje socijalne izolacije i ugroženosti osoba sa margina društva.
Na pitanje, postoji li opasnost da će ,,deinstitucionalizacija Specijalne psihijatrijske bolnice dovesti do povećanja kapaciteta ustanova socijalne zaštite, a ne do povratka mentalno oboljelih osoba u zajednicu, Čabarakapa kaže da takva mogućnost postoji, ali da je za ove pacijente svakako bolje da budu u domovima za stare ili nekoj drugoj socijalnoj ustanovi.
Tehničar dobio otkaz
Medicinskom tehničaru koji je, kako je utvrđeno, zlostavljao nekoliko pacijenata juče je uručeno rješenje o otkazu.
Dragan Čabarkapa, komentarišući ovaj slučaj i izvještaj nevladine organizacije Akcija za ljudska prava u kojem se ukazuje na diskriminaciju prema ovoj populaciji, kaže da niko ne spori da se dešavaju pojedinačni slučajevi i da se oni ne smiju tolerisati, ali da se “zbog toga ne smije omalovažavati rad i medijski satanizovati bolnica i zaposleni u njoj”.
“Zaposleni u psihijatrijskoj bolnici rade jedan od najtežih poslova u okviru zdravstvenog sistema. Većina i ako doživi penziju ode narušenog zdravlja, često bez riješenog stambenog pitanja”, rekao je Čabarkapa.
On tvdi da osoblje u ovoj zdravstvenoj ustanovi nema gotovo nikakvu zaštitu, jer obezbjeđenje postoji samo na Sudskom odjeljenju, a bolnica nikada nije imala ni pravu ogradu.
Komentari