Prevlaka će, međutim, morati biti riješeno pitanje ukoliko Crna Gora ima namjeru da se priključi Evropskoj Uniji. Iz Brisela su jasno poručili da granice na Balkanu moraju biti definisane prije bilo kakve priče o pristupanju.

Pomenuti Sporazum 2002. godine potpisan je na period od deset godina i nije nikada produžen. Jednostavno se nastavilo po njemu jer nije bilo interesovanja za neko drugačije rješenje. Hrvatska je bila okupirana sličnim sporom sa svojim zapadnim susjedom Slovenijom. Taj spor oko Piranskog zaliva Hrvatska i Slovenija još nijesu okončale, iako je okončana međunarodna arbitraža.

Hrvatska je tu arbitražu napustila 2015. godine i danas je ne priznaje. Odnosi dvije države su na najnižim granama od kad postoje kao nezavisne države. Dugogodišnji slovenački ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, nakon što je Hrvatska izašla iz arbitraže, izjavio da je znao da se Hrvatska neće držati dogovora o arbitraži i za to okrivio vladu Boruta Pahora jer je dopustila ulazak Hrvatske u EU, prije nego što je granični spor bio riješen.  Danas kao jedini način rješavanja graničnog spora sa Hrvatskom vidi proceduru ulaska Hrvatske u Šengenski sporazum, odnosno slovenačko uslovljavanje rješavanjem Piranskog pitanja.

I Crna Gora je potpisala bilateralni sporazum o razgraničenju sa Kosovom koji tamošnja skupština nikad nije ratifikovala. Zahtjeva se u Prištini da se postupak pokrene ispočetka ili ide na međunarodnu arbitražu. Onu istu koja je i utvrdila granicu Hrvatske i Slovenije u Piranu, koju Hrvatska odbija da prihvati.

Interesatno je da na današnji dan većina Slovenaca Hrvatsku doživljava kao „problematičnu“ državu. Sa druge strane većina Crnogoraca Hrvatsku doživljava kao prijateljsku. I stvarno, izgleda da su stare rane zarasle i da dvije države stvaraju neke nove veze. Ali, čim nešto zakoči i stare rane isplivaju. Tako je bilo i kod podizanja spomenika Miru Barešiću i Puniši Račiću. Taj spor je riješen tako što je ovaj prvi ostao a ovaj drugi nije.

Prevlaka

Prevlaka je zadnji put Crnogorcima bila u fokusu kada su Hrvati potencijalnim investitorima ponudili mape primorja za istraživanje nafte i gasa. Tada su se na Hrvatskim mapama našle i sporne vode oko Prevlake koje su još pod privremenim režimom. Tadašnja rasprava međutim brzo je zamrla, manje zbog razmjene argumenata a više zbog činjenice da za istraživanja ima li ili nema nafte oko Prevlake nije bilo zainteresovanih.

Sad se Prevlaka opet stidljivo pojavljuje a crnogorski i hrvatski zvaničnici uglas poručuju da nije problem. Da će pokušati naći zajedničko rješenje a ako ga ne bude ići će na međunarodnu arbitražu. Isto je bilo i u slučaju Piranskog zaliva. Tada je Slovenija prijetila Hrvatskoj da joj neće dozvoliti da postane članica Unije pa potom popustila. Sad se kaje. Hrvati nam poručuju da naše integracije oni neće uslovljavati ali daleko je 2025. Do tada se štošta može dogoditi, pa i da se pokrene pitanje konačnog rješenja graničnog spora Crne Gore i Hrvatske na Prevlaci.