Posthumno je dobio brojna priznanja i odlikovanja za svoje plemenito djelo, ali ne i u rodnom Trebinju.

Sjećanja na Srđana Aleksića ne blijede ni nakon četvrt vijeka od njegove smrti. Baš u vihoru građanskog rata dogodilo se jedno od najplemenitijih djela na ovim prostorima, ali djelo zbog kojeg je Srđan izgubio život.

Braneći Bošnjaka, druga, sugrađanina, od batinaja vojnika republike srpske i sam je pretučen na trebinjskom trgu, da bi šest dana kasnije podlegao povredama.

O njegovom djelu mnogo se pisalo i pričalo, snimljen je potom i film Krugovi. Srđanovo djelo živi svih ovih godina, danas možda jače nego ikad, kaže u razgovoru za RTCG njegov otac Rade.

"Doživljavam da Srđan svojim djelom nije uludo poginuo. Nešto što pomaže svakom onom ko ga je usvojio da bude bliži drugu, prijatelju i svakom čovjeku koga sretnemo na ulici", kaže Rade.

I dok je Srđan posthumno dobijao priznanja širom regiona u rodnom Trebinju stvari idu sporo.

Na jednoj strani grandioznim spomenikom odata je počast borcima stradalim u ratu, ali ne i Srđanvom djelu čovjekoljublja ni najmanjim obilježjem. 

Rade vjeruje da ipak većina Trebinjaca duboko u srcu prepoznaje veličinu Srđanovog čina. Baš kao što je to, ističe s ponosom, prepoznala i Crna Gora kada je u Podgorici prije skoro pet godini Srđan dobio bulevar.

"Ožari me to drvo koje smo posadili, taj hrast koji smo nazvali hrast čovjek", kaže Rade.

Pored Podgorice Srđan je dobio ulice u Pančevu, Sarajevu, Beogradu, trg u Novom Pazaru. Odlikovan je zlatnom medaljom Miloš Obilić i Ordenom časti RS sa zlatnim zracima.

Njegove ubice osuđene su na po 28 mjeseci zatvora.