To da nam kultura ne treba da preživimo to je odavno jasno shodno stanju u crnogorskoj kulturi. A i ne mora se jesti meso svaki dan, nije to ni zdravo ako je vjerovati mnogima koji se zalažu za drugačije vrste ishrane. Nego, potrošačka korpa nema veze sa granicom siromaštva koja je još prije tri godine iznosila 186 eura. Sedam eura više iznosi minimalna cijena rada u Crnoj Gori. To Vam je minimum koji možete primiti za puno radno vrijeme.

„Već dvije godine Unija Slobodnih Sindikata zahtjeva povećanje minimalne zarade. Razlog je jednostavan, ne može 193 eura biti cijena rada za puno radno vrijeme. Ona je upitna iz više aspekata a najprije sa biološkog. 193 eura nijesu dovoljna ni za biološki opstanak. Sa tom zaradom radnik ne može ni sebe da rehabilituje a kamoli da prehani porodicu i plati kiriju, koju mnogi plaćaju, i tako dalje...“ kaže za Kodex predsjednik Unije Slobodnih Sindikata Srđa Keković.

Možda zbog toga što ni prosječna zarada nigdje u regionu ne može da zadovolji potrebe plaćanja potrošačke korpe komšije su zakonom regulisale da minimalna cijena rada ne može biti manja od polovine prosječne. Zato je minimalna cijana rada u Crnoj Gori 37 posto prosječne zarade. Naš je zakon je propisao da ne može ići ispod 30 posto prosječne. Tako se može desiti da minimalna cijena rada padne ispog granice siromaštva, ako ikad saznamo kolika je granica ispod koje smo u Crnoj Gori siromasi.

„Ni jedan uspješan poslodavac u Crnoj Gori sigurno ne isplaćuje zaradu od 193 eura. Govorim o poslodavcima sposobnim da stvore novu vrijednost. Minimalnu cijenu rada isplaćuju oni poslodavci koji zloupotrebljavaju postojeće stanje kako bi sebi stvarali ekstra profit. Nevezano da li neku razliku u zaradi radnicima daju na ruke. Njihovim zloupotrebama ispaštaju prije svega država i fondovi zdravstvenog i socijalnog osiguranja. A na kraju ispaštaju i radnici koji su osigurani na tu sumu jer pri odlasku u penziju mogu se nadati nadoknadi koja je u najmanju ruku jadna.“ konstatuje  predsjednik Unije Slobodnih Sindikata Srđa Keković.

Sve su to samo neki od razloga zbog kojih Unija slobodnih Sindikata već dvije godine zahtijeva od partnera u Socijalnom Savjetu da se minimalna cijena rada poveća makar u skladu sa metodologijom koje se pridržavaju ostale zemlje regiona. Sjednica Savjeta na kojoj je trebalo biti raspravljano pitanje minimalne zarade trebalo je da se održi krajem prošle godine, a nije. Poslije praznika, Unija je uputila još jedan zahtjev da se sjednica Savjeta održi. Sad treba da se skupe argumeni za i protiv i da se sjednica na kojoj bi se to raspravljalo, ali i potrošačka korpa o kojoj već godinama ništa ne znamo, zakaže i održi. To što Crna Gora ima najnižu minimalnu cijenu rada u regionu, Keković jednostavno objašnjava.

„Očito je da u regionu imaju odgovorniji odnos prema radnicima.“ kaže Keković za Kodex.