Cetinjska publika biće u prilici da pogleda filmove: „Halo, Munchen“, „Kad te moja čakija ubode“, „Čvor“, „Nek se čuje i naš glas“, „Specijalni vlakovi“ i „Mala seoska priredba“.
Papić je rođen u Vučedolu, u Crnoj Gori, 7. decembra 1933. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Zagreb je došao na poziv Veljka Bulajića kojem je asistirao na filmovima „Vlak bez voznog reda“ i „Uzavreli grad“. Debitovao je kao reditelj omnibusom „Ključ“ (1965.), a prvi samostalni dugometražni projekat bio mu je film „Iluzija“ iz 1967. godine. Bio je jedan od predvodnika generacije tzv. hrvatskog autorskog filma, koja je u drugoj polovini šezdesetih i početkom sedamdestih već započela odvajanje domaćeg filma od uhodanih kanona bivše socijalističke kinematografije i oblikovala ga u zreli umjetnički talas. U tom razdoblju nastaju njegova najznačajnija filmska djela – „Lisice“ (1969.) i „Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj“ (1973.). Papić je jednako ostvario uspjehe i dokumentarcima „Kad te moja čakija ubode“ (1969.) , „Čvor“ (1969.), „Nek’ se čuje i naš glas“ (1971.), „Mala seoska priredba“ (1972.) i drugima u kojima razgolićuje manje glamourozne strane života u bivšem sistemu. Jedini film koji je Papić snimio za crnogorsku kinematografiju bio je dokumentarac „Slike iz zaboravljenog kraja“ (1986. godine), u produkciji Zeta filma, TV Titograd i Monteksa iz Nikšića. Kao hrvatski reditelj snimio je i filmove: „Život sa stricem“, „Tajna Nikole Tesle“, „Priča iz Hrvatske“, „Kad mrtvi zapjevaju“,„Infekcija“ i prošlogodišnji „Cvjetni trg“ za koji je dobio nagradu na Festivalu u Montrealu.
(Izvor:Pobjeda)