U podužem pismu Dalibor Jauković, između ostalog, moli porodicu i rođake da "mu oproste zbog onoga što će uraditi" i opisuje svoje lične i političke stavove.

U prvim reakcijama istražitelji smatraju da je riječ o svojevrsnoj oporuci, oproštajnom pismu koje uobičavaju da ostave ljudi spremni da sebi oduzmu život.

Pismo će vještačiti forenzičari, ali će ga detaljno analizirati i profajleri: ukoliko se pokaže autentičnim, biće to jasan trag istražiteljima.

Intenzivna i fokusirana istraga već daje prve rezultate: osim oproštajnog pisma rekonstruisano je kretanje i ponašanje Dalibora Jaukovića neposredno prije napada.

Kako Pobjeda saznaje, Jauković se kretao iz pravca Sportskog centra prema raskrsnici, kod semafora je prešao pješački prelaz Ulice Ivana Muilutinovića, potom Bulevar revolucije i stupio na trotoar kod ograde dvorišta Ambasade, odakle je bacio bombu.

Prešao je potom Ulicu Džona Džeksona i na zemljanom terenu preko ulice aktivirao drugu bombu.

Detaljnom pretragom terena nijesu nađeni zatvarači ručnih bombi, što istražitelje navodi na zaključak da je Jauković u džepovima jakne rukama držao bombe spremne za aktiviranje. Prema saznanjima Pobjede, nadzorne kamere postavljene kod Ambasade SAD mogle su da snime bacanje prve bombe i istraga će precizno utvrditi da li je zatvarač bombe bio ranije izvađen.

Zvanične podatke nije moguće u interesu istrage dobiti, ali stručnjaci koje je Pobjeda kontaktirala smatraju da je opseg nadzornih kamera takav da se nije mogao snimiti sam čin aktiviranja druge naprave.