Povodom Svjetskog dana borbe protiv mina, koji se obilježava 4. aprila, ekipa Anadolije boravila je u Bujanovcu, u selu Ravno Bučje, gdje trenutno Centar za razminiranje Srbije na površini od 113.000 kvadratnih metara sprovodi projekat rješavanja problema grupe mina. Na ovom lokalitetu 2000. i 2001. godine smrtno su stradale dvije osobe i jedna je povrijeđena.

- Grupe mina otežavaju deminerima -

"Ova teritorija i kuće koje vidite, tu je bilo dvije pogibije i jedna povreda. Mine su bile postavljene sa spoljne strane kuće i u kući", rekao je direktor Centra Jovica Simonović, dodajući da sada u tim kućama niko ne živi.

Tokom radova koji traju sedam dana i koje trenutno izvodi ekipa od deset deminera, nađeno je pet protivpešadijskih mina PMA 2, jedna ručna bomba i minobacački projektil od 60 milimetara. Simonović je dodao da će do kraja projekta, koji će biti završen u narednih dvadesetak dana, biti angažovano još deset deminera, najavivši još jedan projekat iz budžeta Vlade Srbije.

Prema njegovim riječima, riječ je o lokaciji koja je jako pristupačna, ali ekipa deminera sada kreće u brda gdje će biti dosta teže, ali je rizik manji.

"Minski problem imamo samo na teritoriji opštine Bujanovac, ali kad kažem samo, to nije malo. Imamo tu nekih 2,5 miliona kvadrata i jako se teško borimo sa tim iz razloga što tu nisu minska polja, već grupe mina i jako je teško pronaći metodologiju kako rešiti taj problem", kazao je Simonović.

On je ukazao na razliku između grupe mina, koje se nalaze na ovoj lokaciji, i minskih polja.

"Grupa mina znači da je postavljena jedna mina negdje u šumi i jako je teško doći do nje, jer ne znamo ni gdje se nalazi niti postoje zapisnici. Kad su u pitanju minska polja, njih postavlja vojska, koja vodi zapisnike po koordinatama da znaju gdje se postavlja, a čak i kada ne znaju, mi pronađemo jednu minu, kada pronađemo jednu minu naći ćemo ih još 20, 50. Kod grupa mina, mnogo je teže pronaći tu jednu na površini od 100.000 kvadrata nego 50", naveo je.

- Najskuplje vađenje avio-bombi -

Inače, u Srbiji postoji i zaostala kasetna municija, avio-bombe, neeksplodirana ubojita sredstva iz nekadašnjih vojnih magacina, ali je trenutno pažnja usmjerena na mine, zbog toga što kao potpisnica Otavske konvencije, država ima rok da do marta 2019. godine bude zemlja bez mina.

"Nažalost, to se neće desiti iz razloga što mi uradimo dva-tri projekta, a onda pronađemo neke nove površine koje su veće od ta dva-tri projekta i uvijek se vraćamo na tu istu poziciju. To samo znači da je dosta zagađene površine. S obzirom na to da nećemo stići, mi smo već tražili produženje po pitanju člana 5 iz Otavske konvencije, tako da radimo na tome i mislim da će to u narednom periodu biti dosta manje, a za pet-šest, da ne kažem do 10 godina, da bi trebalo da bude čisto", procjenjuje Simonović.

Kasetna municija nalazi se na oko dva miliona i 600 metara kvadratnih, na teritoriji Raške, Bujanovca, Novog Pazara i Sjenice, a Centar za razminiranje imaće u narednom periodu minimum dva projekta čišćenja te municije u Sjenici.

Centar za razminiranje vodi i nekih 150 lokacija koje su zagađene od velikih avio-bombi.

"Razlika je kod velike avio-bombe, troškovi su drastično veći i mi za vađenje jedne velike avio-bombe praktično možemo da uradimo nekih 200-300 hiljada kvadrata rješavanja kasetne municije, mina i tako dalje", objasnio je.

Neeksplodirane avio-bombe, rakete nalaze se i u rijeci Savi i u rijeci Dunavu. Na primjer, u luci Prahovo nalaze se 23 njemačka broda koja su izvršila samopotapanje, zbog čega postoji zahtjev od Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije da se taj problem riješi.

Govoreći o saradnji u ovoj oblasti sa susjednim zemljama, Simonović je naglasio da je saradnja izuzetna, pogotovo na pograničnim dijelovima.

- Dobra saradnja sa deminerima u susjedstvu -

"Izuzetna je saradnja sa Bosnom i Hecegovinom, izuzetna sa Hrvatskom, kao i sa Crnom Gorom. Mi se više bavimo našim problemima jer nas je malo, ali se trudimo da budemo dobre komšije i da probleme rješavamo zajedno, kada imamo na nekim pograničnim dijelovima i da nastupamo zajedno kod donatora, jer je dosta lakše dobiti sredstva nego samostalno ući u cijelu tu priču", dodao je Simonović.

Centar za razminiranje Srbije ima osam zaposlenih, što je dosta manje nego u Bosni i Hercegovini gdje ima 190 zaposlenih ili u Hrvatskoj gdje je broj zaposlenih oko 200.

Centar je osnovan 2002. godine, prvo kao savezni organ pri Ministarstvu spoljnih poslova Srbije, a 2003. godine postaje republički organ sa svojstvom posebne organizacije. Iste te godine, organizovane su prve operacije razminiranja u Srbiji po Međunarodnim standardima za humanitarno razminiranje.