Saopštenje oca preminule bebe na skupu podrške nikšićkih ljekara osuđenim kolegama iz bolnice u Bijelom Polju nije ni trebalo čitati. Slaviša Knežević u svom bolu ima pravo na svaku riječ koju može izreći. Ima pravo da njegove riječi nekom zvuče i grubo i netačno. Od toga kako njegove riječi zvuče, veći je i njegov gubitak i njegov bol.

Saopštenje oca preminule bebe Slaviše Kneževića, Dr Jovan Utješinović nije morao čitati i zbog riječi koje je izgovorio sekund prije njegovog čitanja.

“Stiče se lažan utisak da su ubili dijete, jer su napravili ljekarsku grešku, što nije tačno, već nije ispoštovan protokol. A kako da se to uradi kada je ta bolnica u tom periodu bila kao u ratnim uslovima”, kazao je Utješinović.

Tada se glas bijelih mantila nije čuo.

Protokoli postoje da se situacije zbog kojih su Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević osuđeni na po godinu dana zatvora ne bi dogodile. One su isto tako obavezne kao i znanje i trud koji većin crnogorskih ljekara ulaže u naše zdravlje. Ali su o tim protokolima ćutali. Ćutali su i o tome da je bolnica u Bijelom Polju „kao u ratnim uslovima“.

Ćutanje nam je  svima došlo glave.

Konstatovali su i nikšićki ljekari i doktor Utješinović da „po anketama korumpiranosti smo prvi, govore da ne znamo svoj posao, da radimo privatno, da zarađujemo i da imamo plate 2.000 eura. Nekad stvarno pomislim da kolege sa kojima i sam radim ne poznajem.

Znamo da to nije istina, a lopta se prebacuje na konflikt između ljekara i pacijenata dok drugi ljudi imaju jako dobre zarade, prije svega mislim na menadžment i na samo ministarstvo.“

A evo i sada sami ulaze u „konflikt između ljekara i pacijenata dok drugi ljudi imaju jako dobre zarade, prije svega mislim na menadžment i na samo ministarstvo.“

Zaboljele su ih riječi Slaviše Kneževića, kao da ne znaju za njegov bol. I kao da ne znaju da običan crnogorski građanin svo crnogorsko zdravstvo vidi samo u njihovom bijelom mantilu. I kakvo mu je mišljenje o crnogorskom zdravstvu zavisi isključivo od ljekara sa kojim se susreo.

Naveli su i nikšićki ljekari da su ljekari uz Bijelog Polja prvi u Evropi koji su završili u zatvoru. Nije tako. Takvih slučajeva, zbog različitih optužbi, ima u maltene svakoj evropskoj zemlji.

Možda ih nema na Balkanu, gdje se ni protokoli izgleda ne moraju poštovati. Ustali su doktori da pruže podršku svojim kolegama i odbrane enaf. Za to imaju i našu podršku. Ali, kako daju dijagnoze crnogorskim građanima isto je tako moraju dati i crnogorskom zdravstvu. 

“Znam sigurno da je upravo ovdje pritisak izvršen i da su neki ljudi žrtvovani zarad toga da se prikaže da je sve idealno. Zašto nije tadašnja Ljekarska komora odgovorila iako su ljekari upozoravali? Zašto nije ministarstvo reagovalo, iako su kolege u Bijelom Polju reagovale? Istrajaćemo u podršci i zajedno sa pacijentima nastojaćemo da poboljšamo zdravstveni sistem jer ljekari to bolje znaju od pravnika i ekonomista koji su na menadžmentskim i direktorskim mjestima, a koji ne poznaju problematiku zdravstvenih ustanova”, poručio je Utješinović.      

Riječi doktora Utješinovića dobar su početak za povratak povjerenja između ljekara i pacijenata koji je osnova njihove prakse. Samo što, kada su vidjeli da ne reaguju ni Ljekarska komora ni ministarstvo, bjelopoljski ljekari svjesni mogućnosti da se dogodi ono što se dogodilo, morali su da obavjeste cjelokupnu crnogorsku javnost i da prekinu porođaje u bolnici koja nije mogla da slijedi protokole jer je bila kao u ratnim uslovima.

Tada su trebali dići glas. Da su tada digli glas možda danas ne bi branili esnaf od bola Slaviše Kneževića. Ćutali su iz ko zna kojih razloga i to im je došlo glave.