Većina roditelja priznaje da je podizanje djece naporno, ali vjerovatno ipak smatraju da su nagrade roditeljstva važnije od teškoća. Skoro je nezamislivo da se iko osjeća drugačije, ali postoje žene koje se kaju zbog toga što imaju djecu. Tri žene su u emisiji Viktorije Derbišir pričale o tome što potajno žele da nijesu postale majke.

Rejčel

"Da mogu da se vratim kroz vrijeme, ne bih imala djecu", kaže Rejčel, sada u pedesetim godinama. 

Rejčel ima troje djece, od kojih najmlađe ima 17 godina. Uglavnom je podizala djecu kao samohrana majka, usljed čega je i doživjela taj sudar sa realnošću. 

"Ponekad nijesam osjećala da sam dovoljno zrela da bih bila odgovorna za nekog drugog, za malu osobu kojoj sam potrebna za opstanak", kaže. 

"Kao da sam stalno bebi stavljala flašicu ili hranu u usta, samo da bi sve to izašlo na drugu stranu. U kom trenutku je trebalo da išta od toga postane zabavno?" 

"Imala sam želju da vrištim da roditeljstvo zapravo nije onakvo kakvim ga predstavljaju. Ako imate majčinski instinkt, to je sjajno, dobićete sve što želite, ali ako nemate tako izraženu majčinsku prirodu, završićete u zamci." 

Rejčel priznaje da nije dovoljno dobro razmislila o tome kako će djeca uticati na njen život. Da je to unaprijed shvatila, ne bi rađala. 

"Ali osjećam se krivom kad to kažem, jer mnogo volim svoju djecu", kaže. 

"Osjećam se kao da nijesam bila dovoljno dobra majka i stalno nosim taj osjećaj krivice koji nikad ne nestaje i pitam se da li moja djeca to znaju." 

"Ali život ne bi trebalo da se svede na to da se odričemo svojih planova i svoje slobode zato da bismo imali djecu." 

Teško joj je da to prizna, zbog toga što "ljudi zaključuju da nijeste dobra osoba". 

Rejčel očajnički želi da žene koje se osjećaju kao ona ne budu predstavljane kao zločinci. 

"Osjećala sam se vrlo usamljeno i kao da nešto sa mnom nije u redu. Možda bi mi bilo lakše da se nosim sa majčinstvom da sam mogla o tome da razgovaram sa nekim ko bi me razumio."

Alison

"Zamišljala sam srećnu porodicu sa kućom i baštom i dječicu koja trčkaraju do škole - pravu bajku", kaže. 

Alison je usvojena i dok je odrastala stalno je sanjala o tome da ima sopstvenu porodicu. 

Otkrila je da nema majčinski instinkt tek kada je rodila prvog sina. 

Vratila se na posao nakon šest mjeseci, samo da bi pobjegla od kuće i svoje nove uloge. 

"Uzimala bih slobodne dane i ostavljala sina na čuvanju da bih imala dan samo za sebe", kaže. 

"Nije da nijesam željela da provodim vrijeme sa njim, ali nijesam znala šta da radim, jer mi izmišljanje igara ne ide." 

Alison i njen muž nijesu željeli da njihov sin bude jedinac, pa su dobili još jedno dijete. Obojica sada studiraju. 

Priznaje da nikada ne bi postala majka da je onda znala ono što zna sada. 

"Potrebe i želje svih drugih su na prvom mjestu. Posljednje dvije decenije mi je mantra: 'ako su svi ostali srećni i ja sam srećna', što ponekad umije da me razdraži", objašnjava Alison. 

"Mogla sam da imam bolju karijeru. Tokom 15 godina sam odvozila i dovozila djecu iz škole, a to je veliko ograničenje za karijeru." 

Alison je veoma važno da naglasi koliko voli svoju djecu, ali u retrospektivi priznaje da je bilo previše sebično to što ih je rodila. "Prebacivala sam im što uzurpiraju moje vrijeme". 

Kaže da žene o tome ne govore jer se plaše osude. "Ne žele da ih drugi smatraju sebičnim. Pretpostavka je da ako ne želite djecu, onda ste loša majka." 

Moj otac katolički sveštenik ne želi da čuje za mene

Koliko je ovo česta pojava?

Nemoguće je znati koliko žena se ovako osjeća, jer previše mali broj njih otvoreno govori o tome. 

U anketi koju je 2016. godine sproveo veb sajt "YouGov" u Njemačkoj, osam odsto od 1.200 učesnika reklo je da se kaju zbog toga što su postali roditelji. 

Izraelski sociolog Orna Donat je 2015. godine objavila studiju o ženama koje se kaju zbog toga što su rodile djecu. Opisala je "želju da se poništi majčinstvo" kao "neistraženo majčinsko iskustvo". 

Žene koje priznaju da osjećaju kajanje insistiraju na tome da se ono razlikuje od postnatalne depresije.

Džoj

Džoj je rodila kćerku prije 20 godina i veoma rano shvatila da ne želi da bude majka. 

"Svi govore kako su djeca dar i pričaju o neobuzdanoj nevjerovatnoj ljubavi koja ih ispunjava. Ja to uopšte nijesam tako doživjela. Djelovalo mi je samo kao ogromna odgovornost", kaže Džoj. 

Kada se prisjeti ranih godina u životu svoje kćerke, teško joj je da osjeti bilo kakvu nježnost. 

"Bilo je naporno, takav život melje iz dana u dan i to treba izdržati." 

"Vjerujem da sve majke kroz to prolaze, ali ja prosto nijesam uspijevala da pronađem ništa u čemu suštinski uživam. Bilo je samo sumorno i pusto." 

Džoj smatra da ne posjeduje majčinsku prirodu koja drugim majkama omogućava da uživaju u svojoj djeci. 

"Dugo sam se pitala da li se [ostale majke] zapravo šale da je to sve tako divno kakvim ga predstavljaju i da li će se ipak jednog dana otvoriti i biti iskrene prema meni", kaže. 

"Ja kao da nijesam bila u stanju da budem takva dražesna, blaga, topla mama puna zagrljaja." 

"Željela sam da se vratim na posao i da nastavim karijeru, sa biznisom koji sam gradila. Ovo je bio samo jedan veliki dodatak na sve to." 

Džojina kćerka je tokom odrastanja sumnjala u majčinu ljubav "zbog toga što se ja ne uklapam u društvenu normu", kaže Džoj. "Naravno da je volim", insistira, "ali veza između nas prosto nije toliko sentimentalna". 

Džoj vjeruje da bi se smanjio pritisak na žene da postanu majke kada bi više žena otvoreno govorilo o tome kako se osjećaju, prenosi BBC. 

"Ima nas daleko više nego što iko želi da kaže." 

"Bilo bi sjajno kada bi žene postale suštinski iskrene prema sebi i ako im je zaista važno da imaju djecu i porodicu, da se tome posvete svim srcem." 

"Ali sa druge strane, ako duboko u sebi gaje osjećanje koji im govori da majčinstvo zapravo ne doživljavaju na taj način, onda bi trebalo da bez ikakvog straha ili stida potpuno otvoreno kažu: 'ja sam neko ko ne želi da bude majka, ne želim djecu'." 

Sva imena su izmijenjena.