“Ne bih se iznenadio da ih na to podstiču i čelnici EU i NATO saveza. Jer, Beogradska patrijaršija destabilizuje političke prilike u zemlji, sa tendencijom da zemlju uvede u haos, i u neredovnim prilikama, za račun nekih sila koje krivim očima gledaju na evroatlanske integracije, slomi ustavni poredak. Međutim, i na sreću, Crna Gora je bezbjedonosno pitanje Evropske Unije i NATO-a. A, upravo, takva politika Beogradske patrijaršije ugrožava bezbijednost Crne Gore, samim tim i Evropske Unije. Tako, da  država, što zbog sebe, što zbog evropske bezbijednosti, mora stati na kraj takvoj politici Beogradske crkve. Śetimo se samo oktobarskih događaja 2016. godine, koje je, javno i glasno, podržavao i viši i niži klir te crkve, na čelu s Amfilohijem, a koji su eskalirali nasiljem, i pokušajem nasilnoga slamanja ustavnoga poretka.” kaže za Kodex Stevo Vučinič.

Vučinić dodaje da se političkim vođama oktobarskih dešavanja sudi ali ne i onim duhovnim i stvarnim, i to za pokušaj oružane pobune sa emementima terorizma koji su podstrekivale strane sile.

Ilustracija

Vučinić vjeruje da se do rješenja o kojem je govorio Đukanović na svojoj inauguraciji može doći donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

“Hitno donošenje zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji 52. članom, nezakonito upisanu imovinu na Begradsku patrijaršije, ponovo uzakonjuje na crnogorsku državu. Nakon toga, posredovanje države da se to pitanje pravedno riješi. Crnogorska crkva, kao domicilna, mora protegnuti svoje duhovne i druge kompetencije na cijeloj teritoriji i nad svim crkvama i manastirima.“ vjeruje Stevo Vučinić.  

To bi u idealnoj varijanti onda značilo suživot dvije pravoslavne crkve u Crnoj Gori u šta jedan od osnivača Crnogorskog Pokreta malo vjeruje. Kaže da bi i vidio rješenje da Srpska crkva, kako kaže,  nije instrument Beograda, koji se 1918. godine protegao u dužni srpskoga mača, i nema namjeru da se uvuče u korice.

„U pitanju su ozbiljni interesi, i veliki ulozi su u igri. Srbija bez izlaza na Jadran, nema strategijsku dubinu niti značaj, koji u svojoj imperijalnoj nadmenosti, umišlja da joj pripada. Nakon referenduma o nezavisnosti, 2006. godine, izgubili su kontrolu nad Crnom Gorom, dakle, i crnogorskom obalom, koja im je donosila veliku političku korist. Ne pitajući za cijenu pokušaće da je povrate, i u tome joj je Srpska crkva nezamjenjiv instrument. Međutim, posredovanjem crnogorske države to pitanje se može riješiti. Zna se kako se ova zemlja zove, ko ju je stvarao, čija je matična država, koja je pravoslavna crkva bila domicilna do 1918. godine i kako se zvala.“ kaže za Kodex Stevo Vučinić.