Ovaj parafrazirani refren jedne od balkanskih navijačkih pjesama možda najbolje opisuje svu atmosferu i pompu oko posljednjeg ispraćaja vjerovatno najpoznatije svjetske premijerke – Margaret Tačer (a known as Iron Lady).
Naime, kompletna ceremonija posljednjeg ispraćaja organizovana je o trošku poreskih obveznika, koštala je više desetina miliona eura i izazvala brojne kontraverze.
Među mnogim suporterima rasipničkom pristupu organizaciji sahrane (ispraćaja i kremacije) preovladava mišljenje da ne treba štedjeti kada je riječ o tako važnoj istorijskoj ličnosti.
S druge strane postojao je čitav pokret (nijeste mogli mnogo pročitati o njemu u mejnstrim medijima nije zadobi) koji Tačarevoj još nije oprostio uvođenje mjera koje su direktno ukinule „državu blagostanja“.
Oni su istupili sa tezom da je u najmanju ruku neetički o trošku građana sahranjivati nekoga ko je najodgovorniji za drastično kresanje državnih budežta.
Sjetimo se da su, kako bi suzbili državnu kontrolu privatnog sektora, Čelična i Glumac (Regan) deregulisali tržišta i reprivatizali državna preduzeća, uz smanjivanje poreza, penzija i produžavanje radnog vremena.
Mjere su neosporno dovele do pokretanja privrednog rasta SAD i Velike Britanije, ali su takođe proizvele loše socijalne efekte, ostavljajući milione ljudi na ulici, sa vrlo lošim zdravstvenim i socijalnim osiguranjem.
I kako to obično biva u rokenrolu desilo se ono – što gore to bolje.
Da nije bilo desničarskog „monetarnog udara“ na englesku radničku klasu, možda nikad ne bi ni čuli za Sex Pistolse, The Clash i sve druge legendarne pank pionire i utemeljivače, koji danas uživaju legendarni status.
Takođe, čitav jedan segment pank izraza – OI Ska, izrastao je na protivljenju „čeličnoj“ politici i Tačerovoj direktno.
Impozantan je broj poznatih numera inspirisanih direktno likom i djelom Čelične ledi – ona je bila istinska rokenrol muza.
Na portalima širom weba su se pojavile različite top liste, ali treba pomenuti nekoliko najznačajnjih, makar kao preporuku mlađim rok naraštajima.
Ska legende „The Beat“ bili su među prvima koji su krenuli sa osudama na račun „Čelična“ u numeri „Stand down Margaret“ iz 1980.
Njujorški new wave umjetnik Klaus Nomi pretvorio je pjesmu iz Čarobnjaka iz Oza, „Ding Dong! The Witch Is Dead“ (1982) u politički komentar, a njeno ponovno postavljanje na BBC listu iazzvalu je buru kontraverznih reakcija.
Legendarni Rodžer Voters zamišlja „Flečerov memorijalni dom za neizlječive tirane“ navodeći Margaret Tačer kao jednog od gostiju u numeri, „The Fletcher Memorial Home“ iz 1983. sastava Pink Floyd
Anarho pank legende Crass su gotovo cjelokupno stvaralaštvo posvetili kritici režima Margaret Tačer, a pjesma „How Does It Feel?“ iz 1986. je možda najbolji primjer direktnog prozivanja stihom – „Kakav je osjećaj biti majka hiljade mrtvih?“
Jedna od „najopasnijih“ anti-Tačer numera bila je „Margaret on the Guillotine“ iz 1988. Numera sa debitantskog albuma Morisija „Viva Hate“ u kojoj umjetnik traži smrt Margaret Tačer bila je uzrok policijske istrage u čijem centru pažnje je bio Morisi.
Nabrojane numere su samo mali dio zbirke koja jasno ukazuje na značaj Čelične ledi za razvoj britanskog rokenrola.
Zvuči paradoksalno ali je značaj Tačerke za britansku scenu bio vrlo sličan značaju Miloševića za srpsku i regionalnu rokenrol scenu.
Riječ je o posljednim (iako nesvjesnim) čuvarima rokenrola na područjima Britanije i Balkana.
Poslije njih dvoje literarna i stilska oštrica rokenrol autora kao da je naglo otupila.
Naravno bilo je i uvijek će biti novih mladih bendova, ali nema tu više onog plesa po ivici u kritici režima – samim tim ni numera „za pamćenje“.
P. S. Danas počinje nova epizoda „građanskih“ protesta. Treba prirediti što spektakularniju predstavu za kamere. Režiseri su radili tiho i u miru, kako bi nas iznenadili najnovijim genijalnostima. Kamera ide, ton ide, klapa ide, akcija…
(Izvor:Pobjeda)
