Međutim, iako visoka, izalaznost na crnogorskim izborima iz ciklusa u ciklus ima silaznu putanju. Sve je više onih koji se uzdržavaju od samog čina glasanja. 

“Politička apstinencija je fenomen koji postoji u svim demokratskim društvima, gdje glasanje nije zakonski obavezujuće, kao sto je to u slucaju Australije recimo. Međutim čak i zakonske sankcije koje postoje u sistemima sa obaveznim izlaskom na izbore nijesu dovoljne da bi obezbijedile stoprocentnu izlaznost. Iz onoga kako crnogorski zakon definiše biračko pravo slijedi da mi nijesmo takav sistem, odnosno da je glasanje na izborima građansko pravo a ne građanska dužnost.” kaže za Kodex predavač na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Nemanja Stankov.

Dakle, glasačko pravo u Crogoraca nije i dužnost, može se a i ne mora. Međutim, pored toga što optužuju jedni druge za izborne neuspjehe, crnogorski opozicioni političari krive i građane koji apstiniraju od glasanja. Tako je lider SNPa Vladimir Joković za loš izborni rezultat koalicije njegove partije sa DFom na lokalnim izborima optužio one koji su ostali kući. Veliki broj apstinenata odrazio se na naš izborni rezultat, konstatovao je Joković. Za mnogo stvari je kriva apstinencija ali rezultat izbora zavisi od onih koji su glasali a ne od onih koji nijesu.

U demokratskim društvima Zapada sve je manje onih koji glasaju, osim ako ih zakon na to ne goni. U Crnoj Gori sve je više onih koji ne glasaju jer smatraju da je najbolje da ostanu kući. Politika je isto kao i svaka druga djelatnost koja zavisi od ponude i potražnje. Ako nema ponude džaba što postoji tražnja, ako nudite neku zamjenu morate biti svjesni da će određeni broj ljudi odustati od “kupovine”.  

“U tom kontekstu ne možemo govoriti o obavezi glasača da izađu na izbore, već o dužnosti političkih subjekata da kroz političku kampanju mobilizuju glasače. Izborne rezultate treba tumačiti kroz uspješnost političkih partija da mobilizuju svoje glasače a demotivišu glasače suprostavljenih političkih subjekata. Na ovaj ili onaj način, partijska infrastruktura DPS se konstanto pokazuje uspješnijom u ovoj djelatnosti.” sumira priču o apstinenciji birača predavač na Fakultetu političkih nauka Nemanja Stankov.

Dakle, birači se ne mogu kriviti. Na podršci birača se mora raditi jer je i uzdržavanje od glasanja politički stav. Pri tome treba imati na umu da savremena demkratska društva preispituju i sam pojam demokratije jer je sve više onih kojima je životni komodidet dovoljan da ih politika ne zanima. Ali tako je u bogatim zapadnim demokratijama. Na Balkanu je politika uvijek bila opijum za narod. Ali izgleda da je sve više onih koji se sa nje „skidaju“.

“Dodao bih da se izlaznost od oko 64 procenta smatra velikom. Ne možda u kontekstu prethodnih izbora u Crnoj Gori ali u poređenju sa zapadnim demokratijama to je i više nego zadovoljavajuća brojka.” kaže za Kodex Nemanja Stankov.

Umjesto da svaljuju krivicu svog neuspjeha na one koji nijesu izašli na birališta lider SNPa i njegove kolege trebalo bi da se zapitaju zašto iz izbora u izbore gube na broju birača. To što je neko nezadovljan partijama u vlasti nije dovoljno da bude zadovoljan opozicionom a to neki očigledno nikako da ukapiraju. Možda je u frojdovskoj psihoanalizi apstinencija kriva za sve ali u politici sigurno nije. Ima nešto krivice i u političarima.