Kako je saopšteno iz Mitropolije pismo je upućeno početkom maja i proslijeđeno je i: ministru rada i socijalnog staranja Kemalu Purišiću, ministru za ljudska i manjinska prava Mehmedu Zenki, zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućku Bakoviću, kao i Savezu Sindikata Crne Gore.

Mitropolit Amfilohije je kazao da u "ovim danima kada se cio svijet sjeća prava i dostojanstva radnika, brojnih muškaraca i žena širom svijeta zaposlenih na raznim mjestima, da čuvaju i obrađuju Božiju tvorevinu i svijet u kom živimo", on sa pastirskom brigom skreće pažnju na krajnju kako je kazao obespravljenost zaposlenih u Crnoj Gori.

"Danas se u Crnoj Gori teško dolazi do radnog mjesta i do prilike da, naročito mladi ljudi, budu angažovani na poslovima koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i stečenom obrazovanju. Nažalost, još veći problem u odnosu na ovu činjenicu, predstavlja pitanje elementarnih ljudskih prava onih koji jesu zaposleni, i koji rade u raznim, privatnim i državnim crnogorskim preduzećima", navodi mitropolit u pismu Markoviću.

On kaže da sa zabrinutošću konstatuje da savremeni crnogorski radnik nema mogućnost da koristi pravo na slobodan dan.

"Ovoga slobodnog dana nema ni u toku jedne nedjelje, a čak i u periodu koji je duži od sedam dana. Time je radnik lišen onog prava koje je imao i ima kako u prošlom, čak anticrkvenom sistemu, tako i u sadašnjim evropskim demokratskim zemljama.

Jedna od osnovnih Božijih zapovjesti, i jedan od glavnih biblijskih postulata, na kom su stasavale generacije trudbenika evro-američke civilizacije, glasi: ”Šest dana radi i završavaj sve svoje poslove, a sedmi dan posveti Gospodu”. Veliki je broj građana današnje Crne Gore koji bi željeli da ovaj jedan dan u sedmici posvete Gospodu, a samim tim i svojim porodicama, najbližima oko sebe. Taj dan na kraju radne sedmice, taj nedjeljni dan, predstavlja temeljnu moralnu potrebu i lično vjersko pravo svakog hrišćanina, ali i svakog radnog čovjeka", smatra Mitropolit Amfilohije.

Ističe da je zapanjen saznanjima, koje sveštenici dobijaju na parohijama, kroz razgovore i ispovjesti, "da je većina vjernika spriječena da dođe na nedjeljno bogosluženje jer im njihov poslodavac ne dozvoljava ni taj jedan jedini slobodan dan. A da stvar bude komplikovanija, često se ispostavi, da se ti poslodavci javno deklarišu kao vjerujući ljudi!"

"Međutim, mi danas u Crnoj Gori nemamo problem samo sa nedjeljnim danom, nego i sa periodom odmora radnika (zaposlenih) na nivou godine. Teme poput bolovanja i godišnjih odmora su skoro pa zabranjene u brojnim firmama koje posluju u našoj državi. Gotovo sve crnogorske prodavnice, marketi i ugostiteljski objekti radili su u punom radnom vremenu na Božić, Badnji dan, Vaskrs i Veliki petak! Pa kakvim onda porodicama i kakvoj omladini da se nadamo, ako roditelji i domaćini naših familija nijesu sa djecom bar na te dane? Da bi neko preduzeće radilo na veliki vjerski praznik, bilo je dovoljno da uplati par evra lokalne takse i da tako obespravi desetine ili stotine svojih radnika!

O visini primanja i bijednoj zaradi, koju pod pomenutim uslovima imaju naši radnici suvišno je i pričati! Bojimo se, da je poslije dvije hiljade godina postojanja Crkve Hristove, veliki broj naših vjernika došao u situaciju da se bori sa robolasničkim tretmanom ljudi, najčešće od onih poslodavaca koji ni sami na svojoj koži nijesu osjetili šta znači mukotrpno zaraditi koru hljeba", smatra Amfilohije.

On je pitao premijera koja je svrha Zakona o državnim i vjerskim praznicima, ako taj zakon niko ne poštuje?

"Mogu li nadležni u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, kao i oni u inspekciji rada Crne Gore, da zaštite pravo radnika na slavljenje velikih praznika i krsne slave, kao i na njihovo porodično okupljanje, u onaj sedmi dan, prihvaćen kao dan odmora i u savremenoj, posebno – evroameričkoj civilizaciji?

Nadajući se da ćete se svojim autoritetom založiti da se ova nepravda ispravi i radnicima u Crnoj Gori omogući ispunjavanje njihovih vjerskih i porodičnih prava, ostajemo s poštovanjem", zaključio je Mitropolit Amfilohije u pismu Markoviću.