”Žao mi je što nismo uspjeli da ostvarimo het-trik. Borili smo se do poslednjeg daha, tri kola prije kraja i dalje bili u igri, ali nismo izdržali. Mnogo je razloga, ne bih sada ulazio u detalje i upirao prstom u bilo koga. Jednostavno, platili smo ceh igranju na tri fronta. Naši direktni konkurenti, Fenerbahče, Galatasaraj i Bašakšehir nisu imali obaveze u Evropi. Jako je teško igrati u ritmu srijeda-subota. Bukvalno nismo imali vremena da danemo dušom. Sletimo uveče u Istanbul, već ujutro putujemo na novo gostovanje. Bilo je tu i povreda, zatim odlazak Čenka Tosuna u Everton. Da je on ostao bila bi druga priča. Ali, ne tražim alibi, sami smo krivi. Daleko od toga da je to neuspjeh. Navijači moraju da budu ponosni na činjenicu da smo posle osam godina vratili titulu u vitrine Bešiktaša i da smo godinu dana kasnije uspjeli i da odbranimo naslov. Žestoka je konkurencija i ne možete svake godine da budete prvi”, rekao je u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadoliju (AA) Tošić.

 Cijela liga igrala protiv nas

U nedavnom intervjuu za AA, jedan od najbolji sudija svijeta Milorad Mažić je govorio o tome koliko je teško suditi utakmice turskim klubovima. Činjenica je da su i neke sporne odluke arbitara uticale na bodovni saldo Bešiktaša. 

”Stekao sam utisak da je cijela liga igrala protiv nas. Ne samo sudije. Kao da smo svima dosadili nakon dvije godine dominacije i željeli su što prije da nas skinu sa trona. To je tako u Turskoj. Nemam dokaze i ne mogu da se zakunem da je bilo zle namjere od strane sudija, ali je simptomatično da u najvažnijim utakmicama bude toliko grešaka na našu štetu”, istakao je Tošić.

Veliku prašinu u Turskoj, ali i van granica ove zemlje, podigao je sukob Duška Tošića s vedetom holandskog fudbala i bivšim igračem Fenerbahčea Robinom van Persijem, o čemu reprezentativac Srbije kaže:

”To je bilo prije dvije godine i ne razmišljam više o toj ružnoj epizodi. Dešava se u fudbalu, strasti su se otele kontroli i došlo je do konflikta. On je kasnije otišao u Fejenord, ja sam ostao u Istanbulu i nismo se više sretali na terenu. Ako jednog dana dođe do novog susreta, pružićemo ruku jedan drugom. Ja ću je pružiti sigurno, za njega ne znam”.

Mnogo je onih koji tvrde da su u Bešiktašu previše razmišljali o epilogu duela sa Fenerom i da su zato izgubili odlučujući okršaj protiv Galatasaraja.

”Sigurno da je ta utakmica ostavila traga i izazvala gorak ukus kod svih u turskom fudbalu. Naši navijači nikada nisu napravili ni najmanji incident, a doživjeli smo da odemo na noge ljutom rivali i da naš trener dobije dva udarca u glavu. Završio je u bolnici, mi nismo htjeli da nastavimo utakmicu i bili smo ubijeđeni da su propisi na našoj strani. Očekivali smo bodove za zelenim stolom, međutim turska federacije je napravila presedan i donijela odluku da se meč nastavi. Oni su kasnije izgubli u finalu, tako da je pravda bar donekle zadovoljena”, naglasio je Tošić.

Skloni fanatizmu, ali vjerni do srži. Takvi su navijači Bešiktaša. Tošića i njegovu porodicu, kako ističe, su zavoljeli i prihvatili kao svoje najrođenije:

”Došao sam iz malog kluba i imao sam mnogo problema u prvih nekoliko mjeseci. Oni su navikli da Bešiktaš angažuje zvučna pojačanja iz najjačih evropskih klubova. I onda im dođe tamo neki Tošić iz Ankare. Bili su skeptici i zaista nije bilo lako izboriti se za njihovo povjerenje. Morao sam da pružam duplo bolje partije od svih drugih u timu kako bih im dokazao da zaslužujem dres Bešiktaša. Početak je bio težak, igrao sam slabo, loše sam podnosio zvižduke sa tribina. Kasnije sam uhvatio ritam i sve je došlo na svoje mjesto. Oni vole kad igrač ostavlja srce na terenu i gine za klub. U meni su dobili upravo takvog ratnika. Hvala im do neba na podršci. Kada sam se opraštao na poslednjoj utakmici, čitav stadion je skandirao 'I love you Tošić'. Naježio sam se i to neću zaboraviti dok sam živ”.

Uoči početka priprema za Svjetsko prvenstvo, Tošić se pozdravio s drugovima u Istanbulu i stavio paraf na ugovor s kineskim Gvangžuom.

”Bilo je prije šest mjeseci i drugih ponuda, dvoumio sam se, ali je Piksijev poziv razriješio sve dileme. Imam 33 godine, doživio sam u Bešiktašu najljepše trenutke u karijeri i mislim da je vrijeme za nove izazove. Sve se obavilo na obostrano zadovoljstvo. Ja sam u Istanbul stigao kao slobodan igrač, a klub je sada zaradio ogroman novac na mom transferu. Osjećam da sam još uvijek u vrhunskoj formi i da mogu u Kini da budem od koristi. Radi se o veoma organizovanom klubu, imaju vrlo kvalitetan tim, Zahavi je svakako prva zvijezda. Već dvije sezone je najbolji strijelac i najbolji igrač kineskog prvenstva. Pričao sam s Piksijem o njemu, kaže da je čudo od igrača. Imali su astronomske ponude iz Evrope, ali ne žele da ga puste jer sve klupske ambicije zavise od forme izraelskog reprezentativca. Tek ću da se uvjerim koliko je dobro igrati s njim u istom timu”, istakao je Tošić.

Tošić nije samo igrama i poštenim odnosom prema dresu prirastao za srca navijača Bešiktaša. Euforiju na društvenim mrežama u julu 2016. godine izazvala je njegova fotografija pored tenka, nakon pokušaja državnog udara u Turskoj.

”Vrlo zanimljiva priča. Imali smo grupu na 'vats-apu' i te večeri kad se to desilo svi smo dobili poruku da je trening otkazan i da nikako ne izlazimo iz kuće. Za mene koji sam u Srbiji doživio i preživio sve i svašta, to nije bilo ništa strašno. Naravno da sam istrčao na ulicu i zajedno sa drugim ljudima dao podršku u tim teškim trenucima. Tu ispred zgrade je bio tenk, ja sam se slikao i poslao Jeleni, ali sam je zamolio da fotografiju ne šalje nikome jer nisam želio da to izađe u javnost. Baš sam bio bijesan kada sam saznao da je, ipak, okačila sliku na tviter, međutim ispalo je fenomenalno. Hiljade i hiljade ljudi je lajkovalo fotografiju, reakcije su bile pozitivne i nazvali su me 'Duško Tenk'. Mnogi igrači su tada raskinuli ugovore sa svojim klubovima i napustili Istanbul, meni to nije bilo ni na kraj pameti. Turska je moja druga zemlja, volim turski narod, njihove običaje, način života i taj gest je bio najmanje što sam mogao da učinim za njih. Nisam ni bio svestan koliko će fotografija sa tenkom odjeknuti u cijeloj javnosti. Eto, prošlo je dvije godine, a i dan danas je lajkuju i šeruju na društvenim mrežama”, govorio je Tošić. 

Izvor:Anadolija