U bazi od ukupno 130 zemalja 59 država ima nedjeljni fond rada manji od 40 sati po zaposlenom, prenosi Blic.

Najmanje se radi u Ruandi, a najviše u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Mijanmaru i Kataru, gdje zaposleni u prosjeku svaki radni dan u nedjelji rade po deset sati. Posmatrajući sve zemlje sa liste, Srbija se po svim parametrima nalazi u „zlatnoj sredini“ , ali je po vremenu provedenom na poslu u regionu na samom vrhu.

U Srbiji čak 8,6 zaposlenih (svaki jedanaesti radnik) radi duže od 48 sati u nedjelji, dok su odmah iza Crnogorci sa 8,4.

U ostalim susjednim zemljama ovaj parametar je znatno manji – Bugarska je pri dnu liste, gdje gotovo niko ne radi duže od 48 sati, tačnije 0,8 odsto radnika, dok je u Mađarskoj takvih 4,1 odsto, Makedoniji 3,8, Hrvatskoj 4,4 odsto. Na prvom mjestu je Tanzanija, gdje čak 60 odsto zaposlenih radi duže od 48 sati u nedjelji.

Zlatne sredine Srbija se drži i po parametru koliko zaposlenih radi manje od 30 sati nedjeljno. Takvih je u Srbiji 4,5 odsto, a gotovo isti procenat radi manje od 30 sati nedjeljno i u Crnoj Gori. Slično je i u Hrvatskoj, dok ih je u Rumuniji tek jedan odsto, a u Bugarskoj 2,7 odsto.

Ranku Savić, predsjednicu Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, ne čudi podatak da se u Srbiji, gdje je produktivnost niska, radi duže nego u okruženju i u razvijenim evropskim zemljama.

„Kada imate dosta nezaposlenih, kao što je situacija u našoj zemlji, radnici ne odbijaju prekovremeni rad. Takvih je najviše u trgovini, gdje zaposleni imaju obavezu da dođu sat vremena ranije kako bi pripremili robu, ali i da odu kasnije kako bi pripremili sve za sjutra. Na drugom mjestu je ugostiteljstvo, a na trećem građevinarstvo. Problem je što se u Srbiji prekovremeni rad obično ne plaća, poslodavac u zamjenu najčešće daje slobodne dane, ali njih radnici nikada ne dobiju jer su na poslu uvijek potrebni“, ocijenila je Savićeva za Blic.