U najnovijem, izmijenjenom izdanju međunarodnog priručnika o klasifikaciji bolesti, SZO je saopštila da će klasifikovanje "Poremećaja igranja igara", kao posebnog stanja, poslužiti zemljama da budu spremnije da identifikuju taj problem. 

Doktor Šehar Saksena, direktor Odeljenja SZO za mentalno zdravlje, rekao je da je ta organizacija UN prihvatila predlog da "poremećaj igranja igara" treba da se svrsta kao novo oboljenje, na osnovu naučnih dokaza, i da na to u mnogim dijelovima svijeta već ukazuju potrebe i potražnja za liječenjem tog poremećaja. 

Doktorka Džoun Harvi, portparoka Britanskog društva psihologa, upozorila je da bi nova odrednica mogla da obuhvati samo mali broj onih koji igraju igre, dok bi se roditelji širom svijeta nepotrebno zabrinuli. 

Drugi su pozdravili potez SZO, navodeći da je kritično da se brzo identifikuju zavisnici od video-igara jer su to obično tinejdžeri ili mlađi odrasli ljudi koji sami ne traže pomoć. 

"Nailazimo na roditelje koji su rastrojeni ne samo što vide da im dijete napušta školu, nego i zato što im se raspada cijela porodična struktura", rekla je doktorka Henrijeta Bouden - Džouns, iz Britanskog kraljevskog psihijatarijskog koledža. 

Bouden - Džouns kaže da se zavisnosti od igara obično najbolje liječe psihološkim terapijama, a nekad i lijekovima. 

Doktor Mark Grifits koji je 30 godina istraživao koncept "poremećaja igranja video - igara", rekao je da će nova klasifikacija doprinijeti da se problem legitimizuje i da će ojačati strategije liječenja. 

"Igranje video-igara je, sa psihološkog gledišta, kao neka vrsta kockanja bez novca. Kockari koriste novac kao način da mjere uspjeh, dok se u igrama koriste poeni", rekao je on. 

On je rekao da procenat igrača video - igara koji imaju problem kompulsivnog igranja, vjerovatno jako mali, dosta manji od jednog procenta i da mnogi od njih vjerovatno imaju i druge probleme kao što su depresija, bipolarni poremećaj ili autizam.

Beta