U muzičkoj komediji „Tamo i nazad”, od producenata predstave "Pevaj brate", igraju glumci Andrija Milošević i Marinko Madžgalj, uz muziku i songove Saše Miloševića Mareta.
Miloševićev lik Peđa je građevinski inženjer bez stalnog zaposlenja, boem koji je upravo odlučio da se skrasi i oženi. Madžgalj igra Mikija, akademskog muzičara koji svira sve čega se dohvati, oženjen je svojom prvom ljubavlju, posvećen njoj i sinu.
Mikija i Peđu zatičemo u nedefinisanom prostoru, zbunjenene i dezorjentisane, ošamućene. Ubrzo njih dvojica, a i mi sa njima, saznajemo da je Peđa pogrešno odreagovao u krivini i da se auto obrušilo na dno rijeke. Saznajemo da su Miki i Peđa mrtvi, samo što se njih dvojica još ne mire sa tom činjenicom. Ono što im je jasno da je ispred njih nekakav put, ili stepenište, na čijem je kraju plavo svijetlo. To je ono svijetlo o kome se priča u „postmortem” iskustvima, svijetlo koje prođu oni koji umru, a oni preživjeli ga imaju u ostacima sjećanja. Miki i Peđa shvataju da ne mogu da se vrate tamo gdje su bili, u život, ali da im nešto brani da odu prema svijetlu. Ni živi ni mrtvi. Muzičari, da ne bi ostali između života i smrti, odlučuju da pretresu svoje živote, da „očiste dušu“, ne bi li tako uspjeli ili da se izbave ili da konačno umru.
Kreće duhovita i gorka rekapitulacija njihovih života, situacija u kojima su bili. To su situacije prelomne za naše prostore poslednjih tridesetak godina. Miki i Peđa su na svojoj koži iskusili i „bel epok“, i promjene i ratove i tranziciju... Svirali su svima, a ostali svoji i ničiji. Sjećanja sežu do djetinjstva i zajedničkog odrastanja... Skidajući dio po dio svojih životnih tajni, stvari o kojima nikada nisu pričali, od politike do privatnosti, naši junaci napreduju ka plavom svijetlu i konačnom kraju. Ali, voljom "više sile" taj neminovni kraj moraće da pričeka. Do tog kraja dvojica ortaka će se još smijati, tugovati i pjevati, baš kao i mi dok pratimo njihovu umalo smrtnu, a u suštini životnu priču koja se tiče svih nas.
(Izvor:RTCG)
