Jusef je u Podgorici već nekoliko dana i biće sve do 28. juna, do kada je planirana da traje marokanska nedjelja u Podgorici.

Marokanska vlada, odnosno resorno ministarstvo, priča nam Jusef, organizuju predstavljanja marokanskih tradicionalnih zanata i rukotvorina, kuhinje i kulture života u Maroku. Na putovanja slična ovom u Podgoricu pozivaju se zanatlije iz svih krajeva Maroka. Putuje se svuda pa se tako stiglo i u Podgoricu, u koju se iz Fesa zaputio Jusef.

Nije zadovoljan prodajom

Dok njegove kolege koje se sa posjetiocima ne mogu sporazumjeti pa cijene svojih proizvoda ispisuju na papiru, Jusef je već naučio dovoljno od domaćina da im, kada ga pitaju za cijenu, može odgovoriti po podgorički, tries eura. Sa osmjehom izgovara cifre dok se ljudi koji posjećuju njegov štand čude činjenici da je Jusef već savladao osnove crnogorske ekonomije.

„Nisam zadovoljan sa prodajom. Vjerujte mi da je moje proizvode na pijaci u Fesu prodajem skuplje mojim sugrađanima nego što ih prodajem ovdje. O turistima neću ni da govorim. Bojim se da mi na kraju ne ostane mnogo neprodate robe, toliko da ne znam šta ću sa njom.“ uz osmjeh sumira svoje predstavljanje Podgorici Jusef Malili.

A kako i ne bi strahovao kad se bavi posrebravanjem keramike. Od dugih srebrenih žica Jusef pravi mala remek djela od običnih keramičkih posuda. Na početku je kovao ispred svoje tezge, sada sve manje, posude iza njega se gomilaju. Ipak, uz osmjeh dodaje da mu je putovanje u Crnu Goru prijatno iskustvo.

„Lijepo mi je ovdje. Zemlja je lijepa i ljudi su nasmijani u kontaktu sa mnom. Vrlo su ljubazni i, ako izuzmemo slabu prodaju, drago mi je što sam ovdje došao.“ priča nam Jusef uz svoj zarazan osmjeh i stalno dobacivanje cijena mušterijama na štandu, kojima Marokanac koji izgovara cijene sa sve podgoričkim akcentom automatski navlači osmjeh na lice.

Sa druge strane najmlađi uživaju u tradicionalnoj marokanskoj muzici i plesu.

Za njih se svako malo organizuje po neki nastup gostujućih umjetnika, ili možda samo zanatlija sa umjetničkom crtom. U razgovoru sa njima malo se šta može saznati ali Vam zato Jusef i drugovi kupljene proizvode umotavaju u papire od marokanskih novina štampanih na francuskom jeziku. Maroko je dugo bio francuska kolonija, otud i velika raširenost njihovog jezika. U Crnoj Gori to nije slučaj.

Tek, poneko u tradicionalnoj marokanskoj odeći, kod nas se to kaže nošnja,nasmijan  izađe pred okupljenu publiku i zaigra uz ritam bubnjeva i talambasa koji proizvodi isto tako nasmijan orkestar iza njega. Nakon nastupa slijedi obavezno slikanje sa umjetnicima što dodatno doprinosi veselosti atmosfere pod šatorima u centru Podgorice. A usput možete mnogo toga naučiti o Maroku.