Goran Stanojević pčelar iz Srbije ima 120 košnica. Proizvodi kvalitetan med, ali je poslednjih godina posvetio veliku pažnju novom biznisu – pčelinjem otrovu. Došao je na ideju kako da posebno konstruisanim, kolektorskim pločama sakuplja otrov, odmah ispred same košnice, prenosi RTS.
Ekipi RTS-a je pokazao ploču sa pčelinjim otrovom. Linije su, zapravo, pčelinji otrov koji je kristalisao, isparila je tečnost i sad je suva materija.
"Prije struganja, da bismo dobili čist pčelinji otrov, moramo svaku nečistoću ukloniti sa ovog stakla, pa tek onda vršiti struganje samog pčelinjeg otrova koje radimo u kontrolisanim uslovima", objasnio je Goran za RTS.
Pčelinji otrov se može skidati i u kućnim uslovima uz zaštitne rukavice i masku i čuvati u tamnim posudama na temperaturi do minus 20 stepeni.
Prof. dr Mića Mladenović sa Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu smatra da je potrebna veća saradnja nadležnih organa, struke i nauke.
"Ako želimo da napravimo novi biznis i iskorak u eksploataciji pčelinjeg otrova, mi moramo mnogo više da uradimo u saradnji sa resornim ministarstvima i sa strukom i naukom. Po sastavu, pčelinji otrov se može koristiti u apiterapiji u liječenju ljudi od različitih bolesti", objašnjava Mladenović.
U svijetu postoji potreba za pčelinjim otrovom, pa su sve traženiji preparati dobijeni na bazi pčelinjeg otrova, kao i ploče za sakupljanje i apikomore.
"Mnogo pomaže kod oboljenja kardiovaskularnog sistema kod neuroloških bolesti, nekih lakših psihičkih stanja, kod reumatskih bolova, multiple skleroze, parkinsonove bolesti", kaže apiterapeut dr Sanja Stanojević za RTS.
Sakupljanje pčelinjeg otrova ne zavisi od klimatskih uslova i nije potrebno seljenje pčela. Jedan kilogram ovog pčelinjeg proizvoda može se dobiti od 300 pčelinjih društava, odnosno košnica.
Na svjetskoj berzi cijena je različita i zavisi od čistoće. Prelazi 100.000 eura za kilogram, a najviše ga proizvode Argentinci, Brazilci i Kinezi.
Komentari