Internet je danas velika industrija i sredstvo pomoću kojeg se zarađuju ogromne količine novca, a taj novac se u velikom broju slučajeva zarađuje upravo preko djece.

“Djeca su najdostupnije žrtve, upravo zbog radoznalosti, privlačnosti sadržaja, jer je retorika interneta retorika zavodljivosti. Sličice se pojavljuju i gube, trepću i pozivaju da ih učitamo, da krenemo na put kojim inicijalno nismo htjeli. Krećemo u skokovima sa jednog elementa na drugi, sa jedne pojave na drugu - istraživati, igrati se, komunicirati… praktično je sve moguće. Ali ova tehnološka čuda mogu postati i zastrašujuća po sigurnost djece.” kaže za Kodex Zorica Minić psiholog Ispitnog centra.

Zorica Minić, foto: Screenshot

Jedan od uznemiravajućih fenomena na internetu je i dječija pornografija koja je narasla u novije vrijeme akumulirajući se na stranicama interneta.

Svjedoci smo, kaže Minić, zastrašujuće pojave rasta mreže pedofilije u gotovo svim zemljama svijeta. Jednostavnost i pristupačnost takvim materijalima na pedofilskim web-stranicama može mlade pogrešno navesti  na zaključak da nema ničeg lošeg u pornografskim aktivnostima u kojima su uključena djeca i maloljetne osobe. Djeca odrastaju u sredini gdje ih reklame i trendovi uče što je "in" pa tako neki mogu pogrešno shvatiti da je i takav sadržaj na stranicama normalan, poručuje Minić.

”Djeca mogu biti izložena pedofiliji nekim videom, animacijom, crtežom ili komunikacijom preko "chat room-a". Za ovaj vid kriminala nijesu potrebne nikakve posebne kompjuterske vještine jer internet omogućuje jednostavno pretraživanje i lako korištenje. Koristeći forume pedofili traže potencijalne žrtve i pokušavaju ih primamiti na eventualni susret.” kaže psiholog Zorica Minić.

Pedofili imaju svugdje sličan pristup djeci

Pedofili sada imaju mogućnost, skrivajući identitet, prići dovoljno blizu svojim potencijalnim žrtvama predstavljajući se članovima neke teen grupe. Pedofili bez obzira na kulturne razlike, obrazovanje, materijalni status imaju svugdje sličan pristup djeci.

U forumima (chat rooms) im se u početku predstavljaju kao njihovi vršnjaci, šalju im viceve i šale kako bi dijete postakli na otvoreniji razgovor, a kako se razgovori nastavljaju i povjerenje između njih i djece raste uskoro traže i susret.

“Ispituju ih za mjesto i adresu, roditelje, školu i sve one informacije koje im se učine da bi ih mogle dovesti u blizinu te djece. Navode ih na razgovor o seksu kroz šalu, a potom od njih traže fotografije ili nagovaraju djecu na fotografisanje provokativnih scena. Često, pedofili im šalju pornografske slike kako bi ih uvjerili da je to sasvim uobičajeno i da bi trebali i oni probati isto. Nakon takvih scena djeca pretrpe šok, ali rijetko to nekome prijave zbog osjećaja stida i krivice koja se stvara u njima. Nažalost, često nisu u stanju ocjeniti ko su osobe s kojima kontaktiraju tako da oni neoprezniji lako odaju svoje lične podatke koji ih poslije mogu dovesti u situaciju da postanu žrtve.” poručuje Minić.

Djeci objasniti da nikad ne govore svoje lične podatke

Roditelji su, kaže psiholog Zorica Minić, često u zabludi misleći ako su im djeca u kući da si i sigurna. Raduju se kada djetetu mogu kupiti računar i staviti im ga u sobu. Važno je postaviti pravila korištenja interneta koja će sadržavati dogovor oko vremena provedenog na Internetu, sadržaju stranica koje će dijete posjećivati, obavještavanje roditelja ukoliko se dijete dopisuje s nekim, te radi li se o vršnjaku koje dijete poznaje ili je to neko nepoznat.

„Roditelji bi  trebali djeci dati do znanja da su zainteresovani za njihove aktivnosti tražeći od njih da im pokažu stranice koje posjećuju. Danas na tržištu postoje i tzv. programi dadilje koji onemogućuju djetetu pristup stranicama neprimjerenog sadržaja bez potrebne lozinke koju roditelj kreira. Treba imati na umu da eventualna striktna zabrana može prouzrokovati suprotno te povećati interes kod djece i učiniti internet još atraktivnijim. Koje stranice djeca posjećuju, roditelji mogu vidjeti i provjeravanjem popisa Internet stranica koje su bile otvarane (history folder). Kao što poznaju njihove školske drugove roditelji bi se trebali uputiti i u  njihova poznanstva stečena na Internetu i napomenuti im da je stranac ipak stranac, jer nikad ne mogu biti sigurni ko se krije iza nadimka s druge strane.”kaže psiholog Zorica Minić za Kodex i dodaje da djeci treba objasniti da nikad ne govore svoje lične podatke ni podatke o svojoj porodici, jer ne mogu znati šta će neko s njima učiniti.

Ustvari, ljeto bi trebali provesti sa što manje interneta.