"Ponosni na istorijski podvig naše generacije na referendumu 2006, kojim smo kroz demokratsku bitku obnovili državu i doprinijeli očuvanju tradicionalnih crnogorskih vrijednosti – slobode, časti i nacionalnog dostojanstva, i prekretnički trasirali moderni razvoj evroatlantske države Crne Gore - danas slavimo 13. jul 1941. i 13. jul 1878, dostojni žrtava, pregnuća i ostvarenja naših predaka", kazao je Đukanović u govoru nakon što je položio vijenac na spomenik Partizanu borcu na Gorici.
Kako je istakao, državna politika Crne Gore, "sistem vrijednosti koje usvajamo, i uspjesi koje nižemo i na unutrašnjem i na međunarodnom planu", čvrsto su utemeljeni na civilizacijskim tekovinama antifašizma, na afirmisanju suštinskih vrijednosti našeg istorijskog nasljeđa i progresivnih zahtjeva društva 21. vijeka.
Đukanovć je na Akademiji podsjetio da su na poziv Komunističke partije Jugoslavije od 4. jula 1941. i odlukom delegata CK KPJ Milovana Đilasa i Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru – političkog sekretara Boža Ljumovića i organizacionog sekretara Blaža Jovanovića – u zoru 13. jula 1941. planule prve ustaničke puške na Virpazaru i na Čevu, a za njima neustrašivo ustala je cijela Crna Gora.
"Za samo nekoliko dana pod oružjem se našlo oko 32 000 ustanika; italijanske fašističke okupacione trupe bile su iznenađene i razbijene, a dvije trećine Crne Gore oslobođeno.
Evropa je klečala pod hitlerovskom čizmom, dok su tog istog jutra, 13. jula 1941, njemačke, elitne armije zaposijedale ruski strateški grad Smolensk, na pravcu jurišnog udara prema Moskvi i Lenjingradu", naveo je predsjednik Crne Gore.
Trinaestojulski ustanak 1941. po mnogo čemu bio jedinstven
Đukanović je istakao da je to prvi antifašistički ustanak u nacistički zgaženoj Evropi.
"On je i po svojoj masovnosti bio bez premca, praktično u jednom trenu digla se sva Crna Gora. U crnogorskom trinaestojulskom stroju, rame uz rame, stajali su i sinovi i očevi i đedovi; i ratnici sa Mojkovca, i njihovi sinovi, i unuci.
Takav opštenarodni bunt uzdigao je ime i ugled Crne Gore na najviši nivo u njenoj istoriji. Ustanak je munjevito odjeknuo ne samo Balkanom, nego Evropom i svijetom. Radio Moskva se oglasio 16. jula 1941: “Crnogorci nikada neće biti robovi!”
Uskoro su se pridružili Njujork Tajms 24. jula 1941. i londonski Tajms 21. avgusta 1941… Da bi Oksfordski Istraživački centar Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije zaključio:
“Crnogorske planine, kao i u tursko doba, ponovo su jedini domovi jugoslovenske nezavisnosti”", podsjetio je Đukanović na Akademiji.
Trinaestog jula 1941. herojski je kako kaže on, ustao cio crnogorski narod, na prvom mjestu njegova neustrašiva mladost.
"Ali ne samo da bi slomili okove okupatora, nego i da bi zbacili ponižavajući jaram Podgoričke skupštine 1918.
Zato, nakon 100 godina od tih nelegalnih i nelegitimnih odluka, možemo reći da je Trinaestojulski ustanak 1941. za crnogorski narod imao karakter akcije dvostrukog oslobođenja i dvostruke pobjede nacionalnog dostojanstva", poručio je predsjednik.
Istakao je i da se ove godine navršava se i 75 godina od najodsudnijih bitaka crnogorskih i jugoslovenskih antifašista – na Neretvi i na Sutjesci.
"Učestvujući u tom podvigu Neretve i Sutjeske, sa oko 3500 boraca, Crnogorci su ispoljili fanatično junaštvo – na svim kotama na kojima nije bilo komande osim “Ni koraka nazad”! Crnogorci su dali doprinos za ponos i istorijsku slavu, braneći tradicionalnu čast crnogorskog oružja, čast Grahovca i Vučjeg dola. Na pobjedama u tim bitkama, osim junaštva i ratnih vještina, snažan je i pečat crnogorskog umijeća komandovanja. Od četvorice komandanata divizija na Neretvi, dvojica su bili Crnogorci – Peko Dapčević i Pero Ćetković, koji je poginuo kod Nevesinja.
Na Sutjesci takođe, od četvorice – dva Crnogorca: Peko Dapčević i Sava Kovačević, koji je poginuo na Ozrenu", istakao je Đukanović.
Osim toga on je kazao i da se ove godine navršava i 75 godina od zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja u Kolašinu na kojem su ovi herojski podvizi dobili državni potpis nove ravnopravne Crne Gore u budućoj jugoslovenskoj federaciji, kao i i 70 godina od formiranja Boračke organizacije koja njeguje revolucionarne tradicije i čuva od zaborava herojska djela naših partizana, baštineći antifašizam kao istorijsku državnu vertikalu kod današnjih i generacija koje dolaze.
Antifašizam prvi, fundamentalni uslov i postojanja i opstanka Crne Gore
"Vjerni sveljudskom idealu antifašističkih tvoraca savremene Crne Gore – ne poričući ni zablude, ni slabosti, ni greške – i naša je generacija dostojno izvršila pripadajuće joj crnogorsko zavještanje", poručio je šef države.
Antifašizam je prema njegovim riječima, ona istorijska poluga, ili poluga istorije, bez koje ne bi bilo ni društvenog preporoda, ni državne obnove Crne Gore u 20. i 21. vijeku.
"Tamo su i crnogorski ostvareni NATO, i crnogorski buduća Evropska unija.
Crna Gora će sa još snažijom ambicijom i obogaćenom energijom produbljivati reformske i evropske pristupne procese. Ne da bi time ugodila bilo kome, nego prije svega u svom državnom interesu, u interesu svojih građana i svoje budućnosti.
Utoliko prije što se Crna Gora više ne nalazi pred vizijom. Ona već uveliko živi svoju viziju, iako još nedovoljno opredmećenu. Crna Gora prvi put živi viziju moderne i demokratske, sekularne i građanske, mediteranske i evropske države. Niko je geografski ne može izmjestiti, tako da ni Crna Gora neće nigdje sa turbuletnog Balkana: ali hoće crnogorsku državnu i društvenu egzistenciju na – nebalkanski način", poručio je Đukanović.
Komentari