Kaže da ovi podaci izgledaju još poraznije ako se uporede sa standardima EU koji propisuju da je na 100 000 stanovnika optimalan broj ljekara 335, dok u našem sistemu zdravstva radi oko 220 ljekara na 100 000 stanovnika. 

„Svaki odlazak specijalista, posebno onih u čije školovanje je država ulagala, za malu državu sa ograničenim kadrovskim i tehnološkim resursima je veliki gubitak. Ljekari dominantno odlaze zbog malih plata, loših uslova rada, loše organizacije posla uslovljene nedostatkom normativa, ali i loših međuljudskih odnosa kojima doprinose postupci čelnih ljudi ministarstva zdravlja“, navodi Mikić.

Podsjeća javnost da se ministar zdravlja više od godinu dana bavio opstrukcijom rada Ljekarske komore, umjesto da je kako kaže „rješavao loše uslove rada i neadekvatne zarade medicinskih radnika i nagomilane probleme u Kliničkom centru“.

„Imajući u vidu ponašanje aktuelnog ministra i njegovih prethodnika ne čudi nas da je po Evropskom zdravstvenom potrošačkom indeksu (EHCI) zdravstveni sistem u Crnoj Gori godinama među posljednjima u Evropi. Zbog sve većeg odlaska ljekara, loših uslova rada i neadekvatnih zarada medicinskih radnika javni zdravstveni sistem Crne Gore je godinama na aparatima“, tvrdi Mikić.

Ističe da su sistem zdravstva, do sada, održavali upravo ljekari i drugo medicinsko osoblje svojim požrtvovanim radom i zalaganjem.

„Građanski pokret URA je u januaru 2018. godine predstavio program reforme sistema zdravstva pod nazivom „Zdravstvo za sve“. URA se zalaže da se izdvajanja za zdravstvo sa trenutnih 5,00% BDP-a, povećaju na 5,4% BDP-a za 2019. godinu sa ciljem da se uz godišnja proporcionalna povećanja u narednih 5 godina izdrvajanja za zdravstvo podignu do 6,8% BDP-a što je i minimalna preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO/WHO)“, navodi Mikić.

Dodaje da će se URA zalagati da stručnost, znanje, iskustvo i učinak moraju biti najvažniji principi vrednovanja rada ljekara.

„URA se snažno zalaže da se afirmiše kvalitet i količina rada ljekara kroz obračun zarada po kapitaciji, kao i broju i kvalitetu pruženih usluga ljekara u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. Smatramo da je neophodno hitno promijeniti način obračuna plata ljekarima i zdravstvenim radnicima na tercijarnom nivou (KCCG) sa ciljem prelaska na ugovorne plate za ljekare specijaliste i zdravstvene radnike koji imaju najbolje indikatore kvaliteta i rezultata rada.

Lokalne samouprave moraju se aktivnije uključiti u proces stvaranja uslova, materijalnih i statusnih, kako bi najbolji ljekari ostajali u javnom zdravstvenom sistemu. Za to je potrebno Zakonom utvrditi nadležnosti lokalnih samouprava u sistemu zdravstva kroz osnivanje fondova i posebno finansiranje zdravstvenih usluga na teritoriji lokalnih samouprava“, zaključuje Mikić.