Kao u nekom filmu, priča je počela da se odmotava kada je tišinu u ulici Miloša Kondića, nadomak Školskog centra u Prnjavoru, narušio pucanj iz Borasovog dvorišta.

“Poznanici i policajci su bili zatečeni prizorom. U dvorištu na prostirci s jastukom bilo je nepomično tijelo vlasnika kuće. Ruka mu je bila vezana za pištolj, a na desnoj sljepoočnici bila je vidna rana od ispaljenog hica”, ispričale su komšije, pišu Večernje novosti.

Franjini poznanici kažu i da su im tek tada postale jasne njegove najave da "iza sebe neće ostaviti nikakav nered u kući". Po ulasku u Borasov dom zatekli su šokantan prizor.

“Dočekao nas je mrtvački sanduk s pogrebnom posteljinom, kao i sve ostale stvari za ispraćaj pokojnika na onaj svijet. Uz krst, tu su čak bile i umrlice na Franjino ime, kao i flaša s rakijom za pokoj duše. Ostalo je samo da se popuni prostor za dan i čas njegove sahrane, a osim dvojice sinova, među ožalošćenima naveo je i troje unučadi, kao i komšije i poznanike”, pričaju njegovi poznanici.

Nekadašnji službenik opštinske administracije, Franjo se još početkom osamdesetih godina prošlog vijeka razveo od supruge koja je novi brak zasnovala u Banjaluci. Dvojica sinova iz Kanade odnosno Amerike rijetko su mu dolazila. Franjo se odavno žalio da ga izjeda samoća, često najavljujući da će sam sebi prekratiti život, navode Novosti.

“Nismo, ipak, ni slutili da je svoj odlazak tako pomno isplanirao. Koje je tek bilo čuđenje pogrebnika kada je Franjo za sebe naručio mrtvački kovčeg. Još prije više godina. A, kada je nedavno još odštampao i svoju umrlicu, bilo je jasno da je definitivno odlučio da raskrsti s ovozemaljskim životom”, kažu Franjine komšije.

Kako Novosti nezvanično saznaju, Boras se ubio iz omanjeg rijetkog modela pištolja, koji se ne nalazi u bazi prnjavorske policije.