Kalifornijski primorski gradić Karmel nastao je 1902. godine, a zbog prirodnih ljepota koje ga okružuju brzo su ga naselili, ali ne bilo ko. Do početka 20. vijeka grad je bio poznat po umjetnicima koji u njemu žive, a od tada su počeli da dolaze u talasima, od Ansela Adamsa do Džeka Londona i bivšeg gradonačelnika Klinta Istvuda.

Danas u ovom gradu možete pronaći čak 100 galerija na jednom kilometru kvadratnom, a kreativni duh se osjeti na svakom ćošku.

Bajkovite kućice projektovao je tadašnji arhitekta bez iskustva Hju Komstok tridesetih godina prošlog vijeka. Tada je stanove prodavao za 100 dolara, a danas vrijede 4 miliona dolara.

Kako bi izbjegli masovnu urbanizaciju i održali grad malim i intimnim, stanovnici su uveli nekoliko neuobičajenih zakona.

Tako, na primjer, postoji određena jačina uličnog osvjetljenja kako grad ne bi previše blještao noću, ne postoje uznemirujuće oznake, zabranjena je izgradnja visokih zgrada, a ulice nemaju brojeve. Stanovnici noću hodaju sa baterijskim lampama, a ako pitate nekog za pravac, lokalci će vam uvijek reći „na uglu“ ili „između X i Y ulice“.

Ipak, najčudniji zakon nastao je kada su gradske vlasti morale da posijeku korijenje čempresa kako bi izravnali trotoar. To je pak, smetalo stilizovanim damama koje su se saplitale u štiklama. Kako bi izbjegli potencijalne tužbe i odštetu, Karmel je postao jedini grad u SAD koji je zakonom zabranio nošenje štikli iznad 5cm.

Stanovnici ovog grada poznati su po tome što se izuzetno brinu i o svojim kućnim ljubimcima. To je dovelo do toga da Karmel postane najveći pet-frendly grad u Americi, pa je ovdje dozvoljeno voditi pse bez povoca na plažu, ali i na posao. Psi su dobrodošli i u hotele, a gotovo nigdje im nije zabranjen ulaz.

Što se vremenskih prilika tiče, Karamel je poznat po čestoj magli, koja je ujedno i inspirisala mnoge umjetničke radove nastale u ovom gradu. Magla se često javlja zbog blizine Pacifika, ali tokom vedrih dana ovaj gradić je jedan od najpopularnijih kada su zalasci sunca u pitanju.

Radio Sarajevo